Na 1.800 metara nadmorske visine, okružen zidinama od planinskih stijena, glečerima koji se pod sunčevim zrakama ljeskaju u svim nijansama plavičaste, tajanstvenim šumama i jezerima koja izgledaju poput rastopljenog smaragda, smjestio se St. Moritz, dragulj švicarskih Alpa koji broji oko pet tisuća duša. Mondeno skijalište na samoj granici s Italijom te dvostruki domaćin Zimslih olimpijskih igara diči se sa 320 sunčanih dana u godini, a raznolikom ponudom zimskih aktivnosti i luksuzom na svakom koraku udovoljit će i narazmaženijim gostima.
Mjesto nosi ime svetog Mauricija, ranokršćanskog mučenika iz trećeg stoljeća, a u srednjem vijeku privlačilo je hodočasnike iz raznih zemalja, uvjerene da će u tamošnjim izvorima mineralne vode pronaći izlječenje i blagoslov. Ideja o zimskom turizmu rodila se 1864. godine. Anegdota kaže kako je Caspar Bardutt, jedan od prvih hotelijera u tom području, ponudio okladu četvorici britanskih ljetnih turista. Predložio im je da se vrate u zimu – ako ne budu uživali u boravku, on će im pokriti sve troškove; ako se pak zaljube u snježnu idilu, pozvao ih je da budu njegovi gosti koliko god to zažele. Mladići, koji su isprva sumnjali u mogućnost zabave u snijegom zametenoj pustoši, u Barduttov hotel su stigli za Božić. Toliko su uživali u čarobnim pejzažima, skijanju i luksuznom smještaju da su ondje ostali – do Uskrsa! Bio je to službeni početak zimskog turizma u Alpama. St. Moritz je ujedno prvo mjesto na svijetu koje je odlučilo patentirati svoje ime i logo: od ranih osamdesetih, promovira se pod samodopadnim i neistinitim nazivom “Vrh svijeta”.
Brojni dizajnerski butici, blještave draguljarnice, hoteli sa pet zvjezdica opremljeni saunama te unutrašnjim i vanjskim grijanim bazenima, haute cuisine restorani i elegantni barovi s impresivnom vinskom listom samo su neki od razloga zbog kojih pripadnici jet-seta svake zime hrle u St. Moritz. U svoje vrijeme, legendarni Alfred Hitchcock bio je redovni gost hotela “Bardutt’s Palace”. Trbušasti redatelj nikad nije stao na skije, ali bi se zato iskazao za šankom hotelskog bara, tamaneći koktel za koktelom, a zbog izdašnih napojnica koje je ostavljao, osoblje mu se klanjalo kao kakvom kralju. Charlie Chaplin je pak u mondeno skijalište dovodio svoje mnogobrojne ljubavnice, s kojima je uživao u šampanjcu i kamenicama.
Piše: Lucija Kapural
