Tajne drevnih grobova, 2. dio: Vikinški brod i podzemni grad

Dok pogled na stare grobove većinu ljudi ispunjava jezom, pobuđujući asocijacije na prolaznost života i nelijepe stvare koje se s našim tijelima događaju kad ih spuste u raku, za arheologe su riznica dragocjenih informacija o minulim kulturama. O novijim otkrićima ovog tipa već smo pisali, a sada smo za vas odabrali još nekoliko zanimljivih primjera!

Posljednje počivalište rimskih legionara

Tijekom iskopavanja ostataka rimskoga vojnog kampa u blizini bugarskog grada Svištova, poljsko-bugarska arheološka ekspedicija pronašla je dva dobro očuvana groba legionara, stara oko 1.800 godina. Preliminarna analiza pokazala je da su umrli bili kremirani na drugome mjestu, nakon čega su njihovi ostaci stavljeni u drveni sanduk, preneseni i spušteni u grob. U grobovima su pronađene i kovanice s likovima rimskih imperatora, vinske bačve, keramički svjetiljke i dijelovi odjeće. Znanstvenici s Instituta arheologije Sveučilišta u Varšavi kažu da je riječ o prvim grobovima iz rimskog perioda koji su nađeni na Balkanu i sačuvani u dobrom stanju.

Zagonetni podzemni grad


Divčani, selo pored Jajca, izuzetno je bogato arheološkim nalazištima iz antičkog, srednjovjekovnog i osmanskog razdoblja. Prije dvije godine, na ovoj lokaciji otkrivena je grobnica dimenzija 4×5 metara, a unutar nje veliki i sjajno očuvani antički sarkofag. Kako su slične grobnice već ranije pronalažene u okolici, među pukom su se raširile brojne legende, od one o čitavu podzemnom gradu skrivenom ispod Divčana do one o basnoslovnom bogatstvu rasutom u dubokim slojevima. Neke od tih legendi možda je inspirirala povijesna činjenica da je Gazi Husrev-beg, iznimno bogat i moćan čovjek, s vojskom od 10.000 vojnika 1527. godine boravio u Divčanima, spremajući se osvojiti Jajce.

Faraon iz sela Kom Shaku

Najveća otkrića ponekad su rezultat čiste slučajnosti, a tako je i s onim prošlogodišnjim u dolini Nila. Građevinski radnici su u selu Kom Shaku kopali odvod za kanalizaciju, da bi, nemalo iznenađeni, pronašli ostatke drevna egipatskog hrama. Radovi na sanaciji su obustavljeni, a arheolozi su pohitali na lokaciju. Ustvrdili su da je zdanje podignuto prije 2.200 godina, dakle u vrijeme faraona Ptolemeja IV. Filopatora, četvrta helenističkog vladara Egipta. Osim faraonove grobnice, otkopan je kameni natpis s njegovim imenom, kao i rezbarija koja prikazuje Hapija, boga poplave Nila, okruženog pticama i drugim životinjama. Vladavina Ptolemeja IV. smatra se početkom slabljenja dinastije Ptolemejevića, a sam faraon je bio na glasu kao zaljubljenik u književnost. Podigao je hram posvećen Homeru te sastavio tragediju uz koju je njegov miljenik Agatokle napisao komentare. U skladu s običajima, oženio se rođenom sestrom, Arsinojom III., a vjeruje se da je bio posvećen u razne orgijastičke kultove.

Posljednja plovidba

U norveškom gradiću Haldenu, pola metra pod zemljom, pronađeni su ostaci golema vikinškog broda. Otkriven pomoću posebnog radara, nalazio se na humku na kojem su ovi hrabri ratnici pokapali svoje mrtve. “Usred groblja otkrili smo anomaliju, nešto što se oblikom jasno razlikovalo od ostatka nalazišta. Mlađi kolega uzbuđeno je viknuo da je to vikinški brod, ali ostatak tima nije u to vjerovao. Kad smo počeli kopati, pokazalo se da je momak u pravu”, ispričao je arheolog Knut Paasche s norveškog Instituta za istraživanje kulturne baštine. Vikinzi su u brodovima pokapali izabrane članove zajednice, a pokojnici su na posljednje “putovanje” odlazili s oružjem, hranom i svime onim što bi im moglo zatrebati u zagrobnom životu. U čitavoj sjevernoj Europi brodovi Vikinga građeni su na isti način, od dasaka pričvršćenih zakovicama. Zahvaljujući tim zakovicama, ova su plovila bila iznimno brza i fleksibilna. Poput broda iz Haldena, mnoga su imala simetrične uzdignute krajeve s izrezbarenim zmajevima, koji su trebali tjerati strah u kosti neprijatelja. Premda mu nedostaju krma i komad donjeg dijela trupa, stručnjaci procjenjuju da je bio duži od dvadeset metara, što ga čini jednim od najduljih vikinških brodova otkrivenih u zemlji.

Piše: Lucija Kapural

Komentari