Tajna “rogatog gmaza”: Čime je zavodio protoceratpos, dinosaur uistinu bizarna izgleda?

Protoceratpos, dinosaur čije bismo ime s grčkog mogli prevesti kao “rogati gmaz”, bio je uistinu neobična životinja. Biljožder neletač tek nešto veći od ovce živio je u razdoblju krede, na području današnje Mongolije, a za razliku od ostalih, znatno većih rođaka iz obitelji Protoceratposida, rogove je imao samo u imenu: oni na glavi bili su gotovo u potpunosti zakržljali. Imao je, međutim, nešto drugo – raskošne kožne nabore na vratu. Čemu su služili?

Paleontolozi se oko tog pitanja prepiru od dvadesetih godina prošlog stoljeća, kad je fosil ove osebujne životinje otkriven. Dio stručnjaka smatra da je njihova funkcija bila zaštita vrata i čeljusti od predatora; drugi “stavljaju novac” na regulaciju tjelesne temperature, a treći spekuliraju kako su ovi ukrasi služili privlačenju ženki i odbijanju potencijalnih seksualnih suparnika, baš poput šarenog perja kod nekih vrsta današnjih ptica.

Znanstvenici sa Sveučilišta Queen Mary u Londonu tvrde da je treća teorija ispravna te da su je nedvojbeno uspjeli dokazati. “Ova anatomska odlika se, tijekom evolucije, razvila sa svrhom seksualne selekcije. Mužjaci s ovakvim vratovima bili su privlačniji ženkama, što im je omogućavalo da stvore više potomaka te prenose ovo obilježje budućim generacijama”, ispričao je Matthew Knapp, autor nedavno objavljene studije o anatomiji drevnih Protoceratposa.

Kako bi dokazali svoju hipotezu, on i kolege s već spomenutog univerziteta proučili su šezdeset pet fosiliziranih lubanja ovih životinja, od mladunaca do odraslih jedinki. Otkrili su da su evolucijske promjene u kožnim naborima bile više-manje neovisne o evolucijskim promjenama u lubanjama, što je bio prvi pokazatelj da su ovi dijelovi anatomije razvijeni upravo zbog parenja. Nadalje, pokazalo se da uzorci rasta nabora upućuju na alometriju. Riječ je o pojavi da određen dio tijela raste znatno brže od ostalih, kao što je to slučaj kod današnjih jelena, što je također evolucijska prilagodba seksualnoj selekciji. “Laički rečeno, nabori oko vrata ovih gmazova služili su zavođenju, upućujući na zdravlje mužjaka te sugarirajući njegovim potencijalnim partnericama da se s njime isplati podizati djecu”, zaključuje Knapp.


Znanstvenici su otkrili nešto novo i o jajima koja su lijegale ženke Protoceratposa. Pokazalo se da nisu imala tvrde ljuske, poput onih koja liježu moderne ptice i krokodili, već mekane i elastične, slične onima današnjih zmija, guštera i kornjača. Bila su mineralnog sastava, a ženke su ih po svoj prilici zakopavale, kako bi ih održale vlažnima i zaštićenima.

Piše: Lucija Kapural

Komentari