Tajna nacističke opsjednutosti blizancima

U logoru za istrebljenje Auschwitz-Birkenau poseban status su imali blizanci, kojih je ovdje bilo na tisuće. Bio je to pravi raj za Mengelea. On je prilikom dopremanja svake nove grupe zatvorenika u logor bio prisutan na ulazu, kako mu ne bi koji blizanaci promaknuli i zabunom završili u plinskoj komori. Prema raspoloživim podacima u logoru je između 1943. i 1945. bilo oko 3000 blizanaca, od čega je oslobođenje dočekalo njih samo 200-njak.

Ubijanje injekcijom u srce

Pod krinkom medicinskih istraživanja blizanci su ovdje mučeni, sakaćeni te na kraju likvidirani. Oni koji su preživjeli to mogu zahvaliti samo oslobođenju logora. Po dolasku djece blizanaca u logor oni su odvajani od roditelja. Jedini slučajevi zadržavanja majki uz djecu bili su oni, u kojima su djeca bila premala za samostalno preživljavanje. Naime, zbog njihove dragocjenosti nije bilo poželjeno da umru bez njihove eksploatacije u pragmatične svrhe. Blizanci su u odnosu na ostale zatvorenike imali određene privilegije te su živjeli odvojeno od ostalih zatvorenika, dobivali su dodatnu hranu i liječničku skrb te ih nisu odvodili u plinske komore. Imali bi mogućnost zadržavanja kose i svoje odjeće. Mengele je jednog blizanca u paru koristio kao kontrolnu skupinu, a drugog za eksperiment. Na njima su provođeni najrazličitiji eksperimenti od transfuzije krvi preko prisilne oplodnje, amputacija, injekcionog ubrizgavanja raznih boleština i dugog. Oni koji su umrli bili su secirani i proučavani dok su preživjeli iz kontrolne skupine nakon toga ubijani, kako bi na njima mogla biti izvršena obdukcija zbog usporedbe rezultata. Mengele je obično preživjelu kontrolnu skupinu blizanaca ubijao injekcijom u srce. Osim na blizancima volio je eksperimentirati na patuljcima, divovima i Romima.

Zašto baš blizanci?


Mengelea su posebno interesirali identični blizanci jer je smatrao da će uz pomoć njih doći do odgovora na pitanja o selekciji nasljednih osobina, vezanoj uz razlikovanje nasljednih i usvojenih karakteristika. To će u konačnici, smatrali su, nacisti omogućiti prikupljanje materijala potrebnog za selektivan uzgoj u kojem će se poticati poželjne osobine, a ukloniti nepoželjne. Mengele je u početku svog rada u Auschwitzu bio zadužen za Rome, ali kada mu je ponestalo pacijenata među Romima, koji su uglavnom završili u plinskim komorama 1944. postao je glavni liječnik za cijeli logor. Srž istraživanja blizanaca bila je vezana uz eugeniku. Svojim je istraživanjem Mengele želio opravdati potrebu genocida kako bi se postigla rasna čistoća. Ova je znanstvena disciplina zanimala i samog Hitlera koji je proučavao eugeniku te je smatrao da je njemačka nacija postala slaba zbog rasne degeneracije koju je trebalo pod hitno ukloniti. Ovo je istraživanje imalo prioritet te je bilo financirano od države i većih investitora.

Mengeleova sklonost prema očima

Osim s blizancima Mengele je bio fasciniran i heterokromijom, stanjem u kojem se oči pojedinca razlikuju po boji. Tijekom rada u Auschwitzu Mengele redovno je skupljao oči svojih žrtva te je ima pravu kolekciju očiju raznih boja. Jedna od preživjelih blizanki Jona Laks kaže da kada je ušla Mengeleov laboratorij da je cijeli zid bio ispunjen ljudskim očima, koje su onako raznobojne zurile u nju poput zbirke leptira.

Mengele poslije rata

Kada je bilo jasno da više nema nade za nacistički režim pobjegao je na Zapad, kako ne bi pao u ruke Sovjetima. Na Zapadu ga je uhitila američka vojska, koja ga je kasnije pustila jer nije imao tetoviranu oznaku krvne grupe na ruci, a što je bio znak karakterističan za pripadnike SS postrojbi. Nakon puštanja radio je kao farmer u Bavarskoj, a potom je pobjegao u Argentinu 1949. godine. Tamo je ostao do svoje smrti. Umro je od srčanog udara  tijekom brčkanja u jednom od ljetovališta u Brazilu. Pokopan je u Sao Paulu pod imenom svog pokojnog prijatelja Wolfganga Gerharda.

U podlozi nacističkog shvaćanja eugenike bila je teorija evolucije, koja je omogućila da se isključi Bog iz ljudskog života te da time superioran čovjek/nacija preuzme/u odgovornost za rasno usavršavanje, koje je u nacističkoj ideologiji uključivalo zatiranje drugih “inferiornih nacija” čime su Nijemci postali nadrasa odgovorna za globalno gledano rasnu higijenu iliti genetiku.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Mox tag

Komentari