Tajanstveni druidi: Bili su nevjerojatno mudri i obrazovani, ali ih to nije sprečavalo da osuđenike žive spaljuju!

Za postojanje druida, visokih svećenika kod Kelta u Galiji i Britaniji, zna se od trećeg stoljeća prije Krista. Spoznaje o ovom staležu do nas su došle gotovo isključivo putem svjedočenja antičkih pisaca, poput Julija Cezara, Tacita, Plinija i Diodora Sicilskog – koji nisu nužno bili najobjektivniji – a tek donekle su nadopunjeni arheološkim dokazima. Spominju se i u irskim legendama, u prvom redu u kontekstu njihove nevjerojatne učenosti. Nakon rimskog osvajanja Galije, postepeno su iščezli s povijesne pozornice, dok su se u Irskoj održali sve do pojave kršćanstva. Za vas smo odabrali pregršt zanimljivosti o ovim tajanstvenim moćnicima!

1. Njihova religija počivala je na štovanju božanstava prirode, pa su vjerske obrede obavljali u šumarcima te na riječnim izvorima i jezerima. Smatrali su da je čovjekova duša besmrtna te da je s njom moguće komunicirati nakon smrti. Prakticirali su i određene oblike animizma, vjerujući da duhovi nastanjuju biljke, nebeski svod, vodu i vatru.

2. Kult imele najvažnija je druidska ceremonija, a u pučkim običajima očuvala se do danas – ovaj se zimzeleni grm redovito vješa po kućama tijekom božićnih blagdana. Keltski svećenici smatrali su je svetom biljkom, pa su je ritualno sjekli zlatnim srpom i nikad nisu dopuštali da dotakne tlo. Budući da je jedna od rijetkih biljaka koje cvatu zimi, smatrali su je lijekom za neplodnost, a vjerovali su i da ima moć otjerati zlo iz kuće. Svetom biljkom smatrali su i hrast.

3. Postanak i funkcija Stonehengea, megalita izgrađenog između 2000. i 1400. godine prije Krista, do danas je zagonetka. Dok dio znanstvenika smatra kako je ovo golemo kameno zdanje bilo grobni spomenik, no neki njihovi kolege vjeruju kako su druidski svećenici ovdje vršili magijske obrede.


4. Ono što je za današnje svećenike misno vino, za druide je bila medovina, jedno od najstarijih alkoholnih pića na svijetu. Ovaj napitak smatrali su zalogom dobrog zdravlja i dugovječnosti, a koristili su ga i u nekim ritualima.

5. Izraz “kucnuti o drvo”, koji se koristi kad pričamo o dobrim stvarima koje nam se događaju u životu (“Zdravlje me, da kucnem o drvo, sasvim dobro služi”), korijene vuče u drevnu druidskom vjerovanju da dobri duhovi koji nas štite žive u drveću: ako dotaknemo drvo, priznajemo da se podređujemo toj sili, pa nas ona neće kazniti zbog našeg arogantnog hvalisanja.

6. “Čovjek od pruća”, kultni horor iz 1973. godine, mnogima je potjerao žmarce niz kralježnicu. Nažalost, nešto slično doista se događalo u prošlosti. Ako je vjerovati Strabonu, grčkom povjesničaru iz prvog stoljeća prije Krista, Kelti su prakticirali neshvatljivo okrutnu metodu pogubljenja. Osuđenike bi, kad bi ih se skupio dovoljan broj, utrpali u goleme, šuplje antropomorfne figure izrađene od pruća, a potom bi konstrukciji pristupio druid te je, izgovarajući obredne formule, potpalio bakljom. Nesretni ljudi, koji su umirali u agoniji, žrtvovani su tako drevnim, krvožednim božanstvima. Valja ipak naglasiti činjenicu da Strabon nije bio mjerna jedinica istinoljubivosti. Kao zagovorniku rimskog imperijalizma, znanstvena objektivnost bila mu je kompromitirana kad je određene narode trebalo portretirati kao barbarske.

7. Druidi nisu vršili samo svećeničke dužnosti, već i one iscjelitelja, filozofa, sudaca i učitelja. Bili su odgovorni za obrazovanje mladih i općenito za intelektualni život zajednice. Njihovo tajno učenje  sastojalo se iz velikog broja stihova, koje su učili napamet – bilo je potrebno punih dvadeset godina da se završi “obuka” za druida! Budući da se njihovo znanje prenosilo usmenim putem, nije sačuvan niti jedan druidski stih.

8. Irski izvori navode činjenicu da su i žene mogle postati druidima, no njihova uloga u društvu nije poznata. Poimence se spominju važne “druidice” Biróg, Bé Chuille i Dornoll.

9. Prema Cezaru, druidi u Galiji bili su organizirani u bratstva. Jednom godišnje, sastajali su se u svetom gaju u Chartresu, kako bi rješavali privatne i međudržavne sporove. Imali su golemu političku moć i bili važna kohezivna sila među keltskim plemenima.

10. Riječ “druid” (starokeltski “druwis”) najvjerovatnije potječe iz ranih indoeuropskih jezika, a slobodno bi se mogla prevesti kao “znanje hrasta”. Pojavljuje se u staroirskom kao “druí”, od čega nastaje suvremena riječ “draoi”, što znači “čarobnjak”.

11. Kao najvažniji ljudi u zajednici, druidi su katkad znali stati između dvije sukobljene vojske, pozivajući na pomirenje. Kad takav pristup nije donosio ploda, pribjegavali su bacanju vrlo razrađenih i preciznih kletvi na neprijatelje.

12. U staležu druida postojala su tri “sektora”. Bardovi, profesionalni pjesnici-pjevači, bili su zaduženi za čuvanje priča o svome društvu, ovati su istodobno bili liječnici i proroci, dok su druidi u užem smislu imali funkcije koje smo prethodno spominjali.

13. Druidski blagdan Valan Mai, koji se z Walesu slavio prvog dana svibnja, obilježevao je sredinu između ljeta i zime, a borba između ta dva suprotstavljena principa često je prikazivana zbiljskim “makljažama”. Smatralo se da je to idealan dan za kontaktiranje s duhovima umrlih.

14. Druidski “kalendar drveća” godinu je dijelio na četrnaest dijelova, od kojih je trinaest dijelova imalo po 28 dana, dok je posljednji sadržavao samo jedan dan. Po druidskom vjerovanju, taj dan je predstavljao djelić vječnosti smješten između kraja i početka svega što nas okružuje.

Piše: Lucija Kapural

Komentari