Tajanstvena smrt Jeannie Saffin: Postoji li logično objašnjenje za fenomen spontanog samozapaljenja?

Jeannie Saffin bila je sve samo ne miljenica sreće. Premda je prešla šezdesetu, ova neugledna Engleskinja mentalno je bila na razini šestogodišnjakinje, ovisna o tuđoj pomoći, a ni fizičko zdravlje nije je najbolje služilo. Unatoč nedaćama, bila je blage naravi, s osmijehom koji joj je uvijek lebdio na usnama. Premda su je mučila križa, činila se raspoloženom i toga kobnog 23. rujna 1982. godine.

Jeannie je sjedila u kuhinji s ocem Jackom, svojim skrbnikom i najboljim prijateljem, te šogorom Danom Carrollom. U trenutku kad je bio nagnut nad sudoperom, Jack Saffin primijetio je nekakvo bljeskanje svjetlosti u rubu vidnog polja. Kad se okrenuo, tanjur mu je ispao iz ruke a iz grla se oteo krik: njegova jedinica bila je u plamenu! Unatoč panici, dvojica muškaraca uspjeli su brzo ugasiti vatru te pozvati hitnu pomoć. Jednnie, koja je u trenutku dok ju je vatra proždirala sjedila posve mirno, s rukama položenim u krilo, prevezena je na Odjel za opekline bolnice Mount Vernon. Nažalost, zbog teških opeklina koje je zadobila – meso joj je bilo spaljeno do potkožne masnoće – ondje je nakon osam dana preminula. Nitko nije mogao objasniti kako je do nesreće došlo. Žena, naime, nije pušila, nikav kamin nije postojao u stanu, vatra na štednjaku odavno je bila ugašena… Izgledalo je kao da je vatra došla IZ NJE, a otac i šogor vjerovali su da se upravo to dogodilo. Je li to moguće?

Iza pojma “spontano samozapaljenje” krije se jedan od najjezivijih misterija. Ovaj fenomen, poznat i pod engleskom kraticom SHC (“spontaneous human combustion”), odnosi se na ljude koji su se, bez (očitog) izvanjskog uzroka, pretvorili u buktinje. U većini slučajeva, tijela koja su gorjela nisu proširila plamen ni na što drugo oko sebe, za što ne postoji jednostavno objašnjenje. Ideja o spontanom izgaranju čovjeka prvi je put spomenuta davne 1745. godine, u članku autora Paula Rollija. Ovaj je pokušao objasniti nesreću koja se dogodila četrnaest godine ranije u Veroni, kad je pronađeno pougljenjeno tijelo grofice Cornelije Bandi: istražitelji nisu uspjeli pronaći uzrok zapaljenja a, da stvar bude čudnija, truplo je ležalo u krevetu koji vatra nije ni liznula. Kako ga je objasnio? Pa, nikako: zaključio je da je “vatra došla iznutra”, ma što to značilo.

Može li se doista dogoditi da, iznenada i bez izvanjskog izvora, skončamo na najgori mogući način, u vatri? Mišljenja po ovim pitanju su podijeljena. Dok pseudoznanstvenici poput Larryja E. Arnolda smatraju da spontano samozapaljenje, u sudaru s ljudskom stanicom, uzrokuje nova subatomska čestica koju on naziva “pyroton”, većina stručnjaka misli da slučajevi koji se doimaju kao spontano samozapaljenje zapravo imaju vanjski izvor zapaljenja. Prema potonjima, u pozadini ovog fenomena često stoji loša kombinacija alkoholizma i pušenja. Naime, alkolizam može uzrokovati ketozu – pretvaranje masti u tijelu u masne kiseline – koja pak proizvodi zapaljivi aceton. Ako se u pijančevoj ruci u tom trenutku nađe cigareta, lako bi se mogao pretvoriti u živu buktinju. Postoji i dokazima slabo potkrijepljena hipoteza da SHC nastaje zbog skupljanja statičkog elektriciteta u tijelu ili pak djelovanja geomagnetskih sila na tijelo.

Piše: Lucija Kapural


Komentari