Jeannie Saffin bila je sve samo ne miljenica sreće. Premda je prešla šezdesetu, ova neugledna Engleskinja mentalno je bila na razini šestogodišnjakinje, ovisna o tuđoj pomoći, a ni fizičko zdravlje nije je najbolje služilo. Unatoč nedaćama, bila je blage naravi, s osmijehom koji joj je uvijek lebdio na usnama. Premda su je mučila križa, činila se raspoloženom i toga kobnog 23. rujna 1982. godine.
Jeannie je sjedila u kuhinji s ocem Jackom, svojim skrbnikom i najboljim prijateljem, te šogorom Danom Carrollom. U trenutku kad je bio nagnut nad sudoperom, Jack Saffin primijetio je nekakvo bljeskanje svjetlosti u rubu vidnog polja. Kad se okrenuo, tanjur mu je ispao iz ruke a iz grla se oteo krik: njegova jedinica bila je u plamenu! Unatoč panici, dvojica muškaraca uspjeli su brzo ugasiti vatru te pozvati hitnu pomoć. Jednnie, koja je u trenutku dok ju je vatra proždirala sjedila posve mirno, s rukama položenim u krilo, prevezena je na Odjel za opekline bolnice Mount Vernon. Nažalost, zbog teških opeklina koje je zadobila – meso joj je bilo spaljeno do potkožne masnoće – ondje je nakon osam dana preminula. Nitko nije mogao objasniti kako je do nesreće došlo. Žena, naime, nije pušila, nikav kamin nije postojao u stanu, vatra na štednjaku odavno je bila ugašena… Izgledalo je kao da je vatra došla IZ NJE, a otac i šogor vjerovali su da se upravo to dogodilo. Je li to moguće?
Iza pojma “spontano samozapaljenje” krije se jedan od najjezivijih misterija. Ovaj fenomen, poznat i pod engleskom kraticom SHC (“spontaneous human combustion”), odnosi se na ljude koji su se, bez (očitog) izvanjskog uzroka, pretvorili u buktinje. U većini slučajeva, tijela koja su gorjela nisu proširila plamen ni na što drugo oko sebe, za što ne postoji jednostavno objašnjenje. Ideja o spontanom izgaranju čovjeka prvi je put spomenuta davne 1745. godine, u članku autora Paula Rollija. Ovaj je pokušao objasniti nesreću koja se dogodila četrnaest godine ranije u Veroni, kad je pronađeno pougljenjeno tijelo grofice Cornelije Bandi: istražitelji nisu uspjeli pronaći uzrok zapaljenja a, da stvar bude čudnija, truplo je ležalo u krevetu koji vatra nije ni liznula. Kako ga je objasnio? Pa, nikako: zaključio je da je “vatra došla iznutra”, ma što to značilo.
Može li se doista dogoditi da, iznenada i bez izvanjskog izvora, skončamo na najgori mogući način, u vatri? Mišljenja po ovim pitanju su podijeljena. Dok pseudoznanstvenici poput Larryja E. Arnolda smatraju da spontano samozapaljenje, u sudaru s ljudskom stanicom, uzrokuje nova subatomska čestica koju on naziva “pyroton”, većina stručnjaka misli da slučajevi koji se doimaju kao spontano samozapaljenje zapravo imaju vanjski izvor zapaljenja. Prema potonjima, u pozadini ovog fenomena često stoji loša kombinacija alkoholizma i pušenja. Naime, alkolizam može uzrokovati ketozu – pretvaranje masti u tijelu u masne kiseline – koja pak proizvodi zapaljivi aceton. Ako se u pijančevoj ruci u tom trenutku nađe cigareta, lako bi se mogao pretvoriti u živu buktinju. Postoji i dokazima slabo potkrijepljena hipoteza da SHC nastaje zbog skupljanja statičkog elektriciteta u tijelu ili pak djelovanja geomagnetskih sila na tijelo.
Piše: Lucija Kapural