Tajanstvena smrt Elise Lam: Kako je 21-godišnjakinja završila u spremniku za vodu na hotelskom krovu?

Dana 26. siječnja 2013. godine, kanadska studentica Elisa Lam stigla je u Los Angeles. Dvadesetjednogodišnjakinja iz Vancouvera, koja nikad prije nije napustila rodni grad, na jedvite je jade nagovorila roditelje da je puste na putovanje po američkoj zapadnoj obali. “Odrasla sam osoba”, rekla je majci tog popodneva, nedugo nakon što je rezervirala sobu u “Cecilu”, zloglasnom hotelu poznatom po brojnim silovanjima i ubojstvima. Gospođa Lam nikada više neće čuti svoju kćer. Sljedeći dan, kad je nije uspjela dobiti, majka se počela brinuti. Nakon dva dana, njen strah pretvorio se u paniku, a pet dana nakon posljednjeg razgovora sa svojom jedinicom, na dan kad se ova trebala odjaviti iz hotela ali to nije učinila, sirota žena obratila se policiji.

Shvativši njene sumnje ozbiljno, predstavnici zakona detaljno su pretresli hotel, ali Elisu kao da je progutala zemlja. Detektivi su potom pregledali nadzorne snimke iz lobija: hotelska kamera zabilježila je neobično ponašanje Lam na dan njezina nestanka. Na četverominutnoj, poprilično zrnatoj snimci vidi se kako djevojka ulazi u dizalo, pritišće svu dugmad, a potom uspaničeno proviruje na hodnik, kao da se pokušava skriti od nepoznate prijetnje. Nakon toga, još nekoliko puta ulazi i izlazi iz dizala, vidno uznemirena, a u jednom trenutku kao da nekome signalizira rukom. Osim nje, kamera nije uhvatila nikoga. Je li nesretnicu stvarno netko progonio? Ili se pak njeno bizarno ponašanje može objasniti konzumacijom droga? Detektivi na ova pitanja nisu imali odgovora.

Tapkali su u mraku sve do 19. veljače, kad se nekoliko gostiju požalilo da iz slavina izlazi voda smeđe boje i čudnog okusa. Hotelski nadzornik pohitao je na krov, kako bi provjerio spremnik za vodu smješten na krovu. Uz pomoć kolege, na jedvite jade je uspio odgurnuti teški poklopac spremnika. Čim je to učinio, bilo mu je jasno zašto je voda promijenila okus, miris i boju: u njoj je plutalo nago, poluraspadnuto tijelo mlade žene. Bili su to ostaci Elise Lam.

Unatoč samoprijegornom radu istražitelja, ovaj slučaj nikada nije riješen. Teorija o samoubojstvu bila je vrlo tanahna: kako bi, pobogu, krhka djevojka podigla onaj teški poklopac, a potom ga zatvorila za sobom? Nije imala smisla niti ona o nesretnom slučaju – što bi nekoga uopće nagnalo da uđe u klaustrofobični spremnik? Odbačena je pretpostavka o drogama – u Elisinu tijelu nije pronađen ni trag halucinogenih supstancija…. Pa čak ni lijekova za bopolarni poremećaj, koje je morala svakodnevno piti. Je li prekid s terapijom uzrokovao njenu mahnitu epizodu? Ovo je vrlo teško dokazati.

Premda je, u rubriku “uzrok smrti”, mrtvozornik upisao riječ “utapanje”, ne zna se kako je do toga došlo. Većina istražitelja slaže se da se radilo o prljavoj igri – kao što snimka i sugerira. No, i ova pretpostavka je problematična. Premda je Lam bila vrlo lagana, ubojici bi bilo vrlo teško – ako ne i nemoguće – nositi tijelo po uskim stepenicama, dok se uspinjao na vrh spremnika. Nadalje, na njenom tijelu nisu pronađene nikakve ozljede. Misterij njene smrti po svoj prilici nikad neće biti razriješen, a zbog jezive snimke, koja se može pogledati na YouTubeu, gotovo da je dobio status urbane legende.


Dakako, nije izostalo ni paranormalno “objašnjenje” tragedije: neki “spiritisti” izjavili su kako se Elisa “evidentno svađala s nevidljivim entitetom”, a prikazu su “optužili” i za njeno umorstvo. Na tu liniju tumačenja nadovezala se priča o navodnom prokletstvu hotela: od 1927. godine, kad je otvoren, u njemu je na nelijepe načine skončalo šesnaestero ljudi. Među njima je bila Elizabeth Short, mučki ubijena glumica o kojoj su američki mediji 1947. godine pisali kao o “Crnoj Daliji”. Ni ovaj slučaj nikada nije riješen. Nadalje, na najvišem katu hotela živio je zloglasni serijski ubojica Richard Ramirez, i to baš u vrijeme kad je krenuo u svoju krvavu odiseju, a u njemu je jednom odsjeo i njegov austrijski kolega Jack Unterweger, pounatiji pod nadimkom “Bečki davitelj”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari