Svijet antičke Grčke: “Nastanjen” vampirima koji su se nazivali drugačijim imenima i u kojem je bilo opasno biti crvenokos!

Većina nas se susrela s ekranizacijama različitih priča o vampirima, a možda je najdojmljivija ona nastala prema romanu Anne Rice, i koja je ispričana sa strane zla. Upravo njena priča (“Intervju s vampirom”) pokazuje da se i oni s druge strane „dvostrukog ogledala“ međusobno razlikuju i imaju svoje patnje, strahove, želje, nade. Priče o vampirima sežu daleko u povijest i ovaj članak će Vas danas odvesti svijet antičke Grčke koji je bio nastanjen vampirima samo poznatim pod drugačijim imenima.

Kamenje na prsima pokojnika

Neolitički grobovi na području Grčke pokazuju da su se ljudi od davnih vremena bojali mrtvih i da su pokušavali spriječiti njihov ustanak iz grobnih raka. To su činili tako što bi pokojnicima na prsa stavljali teško kamenje kako se ovi ne bi uspjeli iskrasti iz svojih grobova pod okriljem noći. Grčka mitologija sadrži broje priče o neumrlim bićima koji napadaju ljude. Ta bića obično uzimaju obličje lijepih i zavodljivih žena koje privlače muškarce. Nakon što bi ih žene zavele popile bi im krv, a ponekada, kažu, bi se zasladile i njihovim mesom.

Mormo, Lamija i Empusa


Međutim, nisu sva bića bila usmjerena na muškarce kao žrtve pa se tako biće nazvano Mormo javljalo u više obličja, između ostalog i kao lijepa žena, ali i kao čudovište koje vreba prvenstveno novorođenčad i malu djecu. Njome su se najčešće plašila mala djeca kako bi ih se podučila odgovarajućem ponašanju. Tu je i Lamija koja je bila prvotno prekrasna libijska kraljica koja je ujedno bila i Zeusova ljubavnica. Kada je ljubomorna Zeusova žena Hera saznala za novu muževljevu nevjeru pobila je svu Lamijinu djecu. Nakon što joj je Hera ubila djecu ova se zaklela da će za osvetu otimati malu djecu iz njihovih krevetića i isisavati im krv. Osim što joj je Hera Lamiji pobila djecu, libijsku je kraljicu pretvorila u čudovište koje je imalo gornji dio tijela u obličju žene, a donji u obliku zmije. Grčka mitologija spominje i Empusu, kći božice Hekate koja se gostila krvlju muškaraca dok su spavali. Ona je imala plamenu, vjerojatno crvenu kosu i dvije različite noge jednu magareću, a drugo od mjedi. Tu su bile i Striges bića koja su zbog kanibalizma pretvorena u ptice. One su opisane kao zlonamjerne ptice koje su kasnije postale sastavni do rimske mitologije, u kojoj su, također, nosile kanibalističku konotaciju.

Vampirizam u Homerovoj Odiseji

Grčki vampirizam prisutan je i u Homerovoj Odiseji. Mrtvi su tamo prikazani kao oni koji ne mogu komunicirati sa živima ukoliko živi prije toga ne popiju krvi. Upravo zbog toga Odisej prije negoli što siđe u podzemni svijet žrtvuje crnu ovcu i pije njezinu krv.

Crvenokosi ljudi “pretvaraju” se nakon smrti u vampire

Grci su smatrali da se crvenokosi ljudi pretvaraju u vampire nakon smrti. To je vjerovanje vjerojatno proisteklo iz činjenice da su crvenokosi ljudi prava rijetkost, pogotovo u vrijeme kada je svijet bio znatno manje napučen negoli danas. Tome je doprinijela činjenica da su crvenokosi ljudi blijede puti i osjetljivi su na sunčevu svijetlost zbog čega su moguće povezivani s bićima mraka. Kako bi spriječili njihovo “dizanje” iz mrtvih njihova su tijela uvijek spaljivana. Platon, kao i njegov učenik Aristotel smatrali su crvenokose ljude divljim ljudima bez duše. Aristotel je tako primijetio da su sjevernjaci često crvenokosi, što je pripisivao vlažnom okruženju koje ih je pretvaralo u hladne osobe. Drevni ih pisci ih opisuju kao ratoborne i hrabre, ali necivilizirane. Ovakvo razmišljanje pokazuje da definitivno crvenokosim ljudima nije bilo samo problematično umrijeti već još i teže živjeti. Za pretpostaviti je da su trpjeli svojevrsnu izolaciju tijekom života. Ipak crvenokosi ljudi još su gore prošli u srednjem vijeku u kojem je ubijeno oko 45 000 žena, zbog crvene kose koja je bila “znamenje” pakla te su automatski povezivani s magijom i sotonizmom.

Značenje crvene boje

Crvena boja se često doživljava kao opasna, i to ne samo među ljudima već i, primjerice, majmunima. Godine 2011. provedeno je istraživanje u kojem su čuvari donosili majmunima hranu odjeveni u majice različitih boja (crvene, zelene i plave). Majmuni su spremno prihvaćali hranu od osoba u plavim i zelenim majicama, ali ne i od onih u crvenim. Utjecaj boja na naš život je veći negoli što mislimo. Iako se navodi da je crvena boja ona koja simbolizira energiju, ljubav, ona ujedno stimulira lučenje adrenalina, i sama po sebi privlači pozornost. Negativne emocije koje može proizvesti mogu biti i kulturološki uvjetovane, no stvar s majmunima pokazuje da je možda njezino djelovanja ima nešto i genetikom?

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari