Obonjan, otok u šibenskom arhipelagu, stoljećima je bio pustoš čiji su jedini stanovnici bile zmije… Sve dok ta pustoš, zahvaljujući nevjerojatno ambicioznoj zamisli naših očeva (i djedova), nije pretvorena u mjesto za ludi ljetni provod.
Nenastanjeni, gustom makijom obrasli otok 1971. godine preuzima Savez izviđača Hrvatske, te ga počinje pretvarati u Otok mladosti, jedinstvenu oazu za mlade. Gusto raslinje se krči, zmije bivaju istrijebljene uvozom mungosa na otok, podižu se prve, improvizirane nastambe… Tijekom petnaestak godina, na omladinskim radnim akcijama u kojima si sudjelovali izviđači iz cijele Jugoslavije, usred ničeg je stvoren mali, ekološki održiv grad. Marljivim radom za koji, nevjerojatno, nisu dobivali plaću (ako udarnike značke ne računamo kao plaću!), ovi mladi ljudi su, uz pjesmu i druženje, na divljem, negostoljubivom škoju izgradili bungalove, kampove, plaže, dva pristaništa, kantinu, spremište za vodu od milijun litara, amfiteatar, igrališta, pa čak i – bazen s morskom vodom!
Na vrhuncu slave, na otoku bi se ljeti, u dvotjednim smjenama, izmijenilo i po više desetaka tisuća mladih. Ondje su se redovito održavale priredbe i koncerti, a mnogi su omladinci prvi put u životu uživali u odmoru bez roditelja i ukradenim poljupcima na plaži. Idila je trajala do početka rata u Hrvatskoj.
Otok poznat po hedonizmu i nesputanosti tada je poslužio prihvatu nesretnih izbjeglica, a nakon njihova odlaska, Grad Šibenik se upisuje kao vlasnik zemljišta i pripadajućih nekretnina. Savez izviđača Hrvatske pokrenuo je spor, koji se pretvorio u dugačku sudsku trakavicu. Godine 2007. Savez je izgubio parnicu, a Obonjan je u međuvremenu ležao zaboravljen i napušten. Paviljone je nagrizao zub vremena, dno bazena prekrile su alge neugodnog mirisa, a otok je, kao u bajci o Trnoružici, ponovno obrastao gustim dračem.
Nakon toga, zahvaljujući domaćim i stranim investitorima, otok se počinje komercijalizirati i ponovno privlačiti goste, ali gubi robinzonski i romantični duh koji je vladao tijekom godina kada se na njega moglo doći samo u organizaciji pojedinih izviđačkih organizacija iz Hrvatske.
Piše: Lucija Kapural
