Staljin je volio žene, ali se ženio samo dva puta. S prvom suprugom Jekaterinom Svanidze imao je sina Jakova koji ga je često, kažu, živcirao i frustrirao. Kao razlog lošeg odnosa sa sinom uzima se njegova sličnost majci, pravoj ljepotici. No problem u komunikaciji sina i oca imao je i druge uzroke. Jakov je nakon smrti majke odgajan kod rodbine u Gruziji i lose je govorio ruski pa je sve to utjecalo na udaljavanje oca i sina. Moguće da je sina Jakova odbacivao kako bi u sebi zatomio bol za ženom, koja je bila njegova istinska ljubav. Unatoč tome najviše je od svoje djece volio kompliciranu kćer, rođenu u drugom braku s Nadeždom Allilujevom.
Eksplozivan odnos s kćeri
Odnos Staljina i Svetlanine majke Nadežde bio je stalno na granici eksplozije, a Staljin je svoju drugu suprugu neprestano varao. S Nadeždom je imao sina Vasilija i svoju miljenicu kćer Svetlanu. Unatoč tome što je imao troje djece posvoji je s Nadeždom sina svog prijatelja Artju Sergejeva. Staljin je bio u dobrim odnosima s kćeri i usvojenim sinom dok je odnos s drugorođenim sinom također bio ‘klimav’. Prvi Staljinov sin Jakov je ušao u Crvenu armiju, a tijekom Drugog svjetskog rata je zarobljen. Život je završio u koncentracijskom logoru Sachsenhausen, a često se navodi da je Staljin zakazao u spašavanju sina. Drugi sin Vaslij kojega je imao s Nadeždom, također, je krenuo vojnim putem te je relativno brzo došao do položaja generala zrakoplovstva. Prema dostupnim podacima on je volio raskalašen život, pa ga je i sam otac smatrao razmaženim. Nakon očeve smrti Vasilijev život se okrenuo naglavače u stilu one Gundulićeve “tko bi gori eto sad je doli”, a svoj očaj utapao u alkoholu. Prema službenim podacima umro je od trovanja alkoholom početkom 60-ih prošlog stoljeća. Artja se, također odlučio za vojnu karijeru, a nadživio je svu uostalu Staljinovu biološku djecu, umro je 2008.
Svetlanina tri velika razočarenja
Ipak ‘drug’ Staljin preferirao je svoju kćer, koju su nazivali “malom princezom od Kremlja”. Ona mu nije bila nesklona, iako je u kasnijem životu naglasila da ju je otac nekoliko puta u potpunosti slomio. Prvo veliko razočaranje ocem dogodilo se, kako je navela, u petnaestoj godini, kada je otkrila da joj majka nije umrla od upale slijepog crijeva već da se ubila kada je njoj bilo samo šest godina, a što se zbilo 1932. Iduća točka u narušavanju odnosa oca i kćeri bila je vezana uz njezinog partnera židovskog novinara i filmaša Alekseja Kaplera koji je od nje bio stariji dva desetljeća. Staljin kao antisemit nije dozvoljavao takvu vezu, pa je novinara dao uhititi 1943. godine. Nakon što ga je optužio za špijuniranje poslao ga je u Sibir gdje je ovaj proveo ukupno ni manje ni više nego deset godina svog života. Svetlana je, također, bila na neki način kažnjena. Prema izvorima, Staljin je znao tu i tamo ošamariti pa je vjerojatno zbog toga dobila koji šamar više. Svetlana je poput oca imala buran život te je neprestano ulijetala i izlijetala iz veza. Tako je za Kaplerova boravka u Sibiru sklopila dva braka. U svojim je memoarima opisala sve svoje brojne veze i vezice, no povjesničari su nekako zaključili da je židovski novinar bio njezina “najveća ljubav”. Nakon ovog dubokog razočaranja u oca uslijedilo je još jedno. U pitanju je bila njezina buduća profesija. Svetlana je žudila za umjetnošću i vidjela se u spisateljskim vodama, što je njezin otac s prezirom odbacio. Upravo se po želji oca kasnije bavila poviješću i prevođenjem, a što je navodno nije nimalo veselilo i ispunjavalo.
Od Svetlane do Lane
Svetlana je u vrijeme očeve smrti 1953. godine imala dvoje djece. Nakon smrti oca uzela je majčino prezime. Godine 1963. kada je bila u bolnici zbog operacije krajnika zaljubila se u indijskog komunista Brajesha Singha koji se liječio od bronhitisa. Kroz razgovore razvila se prava ljubav otežana političkim klipovima, ali je izdržala svoju kušnju. Svetlana je živjela sa djecom i Brajeshom, a kada je on umro 1966. godine odnijela je njegov pepeo iz Sovjetskog Saveza u Indiju. Tamo je provela nekoliko mjeseci s njegovom obitelji, a zatim nakon što joj je odbijen zahtjev za ostankom u Indiji se 6. ožujka 1967. zaputila u američku ambasadu u New Delhiju ne bi li dobila politički azil. Ne treba smetnuti s uma da je u SSSR-u ostavila svoje dvoje djece od kojih je sin Josif, kasnije poznati kardiolog, imao 22 godina dok joj je kći, koju su od milja zvali Katya, imala tek 17.
Postala je najpoznatiji komunistički prebjeg u vrijeme Hladnog rata. Tu je skratila ime Svetlana u Lana, te se udala za Williama Petersa i uzela njegovo prezime. U kasnim sedamdesetim prošlog stoljeća dobila je i američko državljanstvo.
U jednom od svojih intervjua izjavila je da je svjesna očeve odgovornosti za brojna počinjena zla, no unatoč svemu voljela je oca te je zauzela stav da odgovornost za počinjena zlodjela snose i drugi ljudi koji su okruživali njezina oca. Pri tome Svetlana nije htjela reći da joj otac nije kriv već samo da su i mnogi drugi koji su djelovali zajedno s njim ostali bez zaslužene kazne.
Unosni memoari
Napuštajući Sovjetski Savez sa sobom je ponijela svoje memoare nazvane “Dvadeset pisama prijatelju”, a koje je posvetila majci. U knjizi je pokušala rekonstruirati majčinu osobnost, kao i odnos majke i njezina oca. Knjiga je postala pravi hit i omogućila joj je udoban život u SAD-u. Na njoj je zaradila oko 2,5 miliona dolara. Iako je po dolasku u SAD-e, o Sovjetskom Savezi i svom ocu govorila negativno, zapravo je u duši gajila podijeljene osjećaje. Pišući o svojoj domovini napisala je puno loših kritika te je između ostalog izjavila da se u nju više neće vratiti, pa se ipak vratila. Istina na kratak period između 1984. i 1986. Vjerojatno se vratila kako bi se izmirila s djecom koju je ostavila u domovini. U međuvremenu je u SAD-u dobila još jednu kćer Olgu. Ipak stvari nisu išle kako je ona isplanirala i između djece i nje ostao je trajno prisutan balast prošlosti.
Socijala na kraju života
Godine 1986. zahvaljujući Gorbačovu vratila se u SAD-e gdje je ostala do kraja svog života. Ona je tad u javnost izašla s informacijama da je zbog nepromišljenih ulaganja izgubila sredstva i da se našla u dugovima. Svetlana Allilujeva je nesumnjivo naslijedila puno osobina svog oca, i oni koji su je poznavali kažu da je bila kompleksna osoba, ali da nije u sebi nosila zlo koje je posjedovao njezin otac.
U svakom slučaju imala je dug i nemiran život kojega je završila ne baš najbolje u financijskom smislu. Umrla je u dobi od 85 godina 2011. Bježeći od prošlosti, napustila je djecu i nemirno je cijelo vrijeme tragala za smislom, tražeći vjerojatno najbolju varijantu svog života. Kasnije je shvatila da je bijeg nemoguć, i da će biti i ostati trajno Staljinova kći.
Piše: Sonja Kirchhoffer
