Sveti gral kriptologije: Za sada, nitko nije uspio dešifrirati ovaj drevni rukopis!

Ako vas zanimaju povijesne zagonetke, a uz to se amaterski bavite “razbijanjem” šifriranih poruka, Voynichev manuskript štivo je po vašoj mjeri! Riječ je, naime, o knjizi koja duže od stotinu godina zbunjuje jezikoslovce, kriptologe, povjesničare, teoretičare književnosti i matematičare. Svima im je jedno zajedničko: nitko nema pojma o čemu je riječ.

Prije najmanje četiri stotine godina, djelo je rukom napisao nepoznati autor, nepoznatim pismom i na nepoznatom jeziku. Rukopis, pisan ptičjim perom na pergamentu, izvorno se sastojao od 272 stranice, od čega su trideset dvije izgubljene u povijesnim bespućima. Analize su pokazale da je njegov autor stvarao s lakoćom, ne koristeći nikakve reference za pisanje, što navodi na zaključak da mu je misteriozno pismo bilo blisko. Pisao je s lijeva na desno, koristeći abecedu koja je imala tridesetak distinktivnih znakova. Rukopis je podijelio na poglavlja koja su se, sudeći po obilju ilustracija, bavila astronomijom, biologijom, kozmologijom, medicinom i botanikom. Potonji tematski krug osobito je intrigantan, jer uključuje prikaze brojnih nepoznatih biljaka. Zanimljivi su i crteži nagih ženskih likova koji su, čini se, u tekst ubačeni posve proizvoljno.

Na temelju odjeće i frizura prikazanih likova, okvirno se može zaključiti da je rukopis nastao “negdje u Europi”, između 1450. i 1520. godine. Prvi put se spominje u šesnaestom stoljeću, kad ga je Rudolf II., car Svetog Rimskog Carstva, u Pragu kupio od nepoznatog prodavača. Moćni vladar, pasionirani kolekcionar alkemijskih rukopisa i drugih kurioziteta, za njega je, prema zapisima, “pljunuo” 600 zlatnih dukata, što je i za carsku riznicu bio astronomski iznos. Zašto je Rudolf toliko želio ovaj rukopis? Je li o njemu znao nešto što mi ne znamo? O ovome možemo samo spekulirati.

Koncem sedamnaestog stoljeća, zagonetnom rukopisu gubi se svaki trag, da bi se ponovno pojavio 1912. godine. Tada ga je, od talijanskih isusovaca, kupio Wilfrid Voynich, američki antikvar poljsko-litvanskog podrijetla po kome je i nazvan. Nakon toga, promijenio je još nekoliko vlasnika, a zadnji u nizu, njemački antikvar Hans P. Kraus, za njega je platio 25.000 dolara. Kako godinama za njega nije uspio pronaći kupca, poklonio ga je Sveučilištu Yale, gdje se i danas čuva.

Je li riječ o kodiranom jeziku? Ili pak o nečijoj vještoj psini? Premda nitko nije uspio odgonetnuti o čemu se doista radi, postavljene su brojne zanimljive hipoteze. William Newbold, profesor filozofije s Državnog sveučilišta Pennsylvanije, bio je prvi koji se pohvalio da je odgonetnuo Voynichev rukopis. Godine 1921. pompozno je objavio otkriće da se svako tobožnje “slovo” u njemu zapravo sastoji od niza sitnih znakova, vidljivih tek pod povećalom, koji predstavljaju starogrčki stenogram. Newbold je autorstvo rukopisa pripisivao engleskom filozofu i znanstveniku Rogeru Baconu – što je i sam Voynich pokušao dokazati. Teorija je bila uzbudljiva ali jednako toliko promašena. Pokazalo se, naime, da je u slučaju tobožnjih mikroskopskih slova zapravo riječ o oštećenjima nastalim pucanjem tinte na pergamentu.


U maštovitosti mu se približio filolog John Stojko, ustvrdivši da je manuskript napisan na ukrajinskom jeziku s ispuštenim vokalima i da govori o građanskom ratu. To, međutim, nije imalo ama baš nikakve veze s crtežima u rukopisu niti sa stvarnom ukrajinskom poviješću. Godine 1987. fizičar Leo Levitov pripisao ga je katarima, srednjovjekovnoj heretičkoj sekti, neuspješno pokušavajući dokazati da je pisan mješavinom srednjovjekovna flamanskog, starofrancuskog i starogermanskog jezika. Jezikoslovac Jacques Guy spekulirao je pak da je riječ o jednom od azijskih jezika, ali zapisanom izmišljenim pismom.

Možda najzanimljiviju teoriju iznio je britanski psiholog i informatičar Gordon Rugg, koji je dokazao da se tekst sličnih obilježja može načiniti kombiniranjem nepostojećih prefiksa, korijena riječi i sufiksa pomoću papirnate šablone. Takve šablone, tzv. “Cardanove rešetke”, u šesnaestom stoljeću već su se naveliko koristile za dešifriranje tekstova. Ruggov zaključak? Tekst je stvorio vješti prevarant, s namjerom da pobudi znatiželju naivaca te im ga proda za paprenu cifru!

Piše: Lucija Kapural

Komentari