Kamikaze su tijekom vremena postale simbol sulude japanske posvećenosti jednom cilju, a to je pobjeda Japana. Ovim imenom su se nazivali ukratko rečeno ljudi koji su bili spremni žrtvovati se za Japan i cara. Želite li nešto više saznati o kamikazama, njihovoj pojavi, podrijetlu imena i drugom, zavirite u tekst u nastavku.
Pojava kamikaza pred kraj Drugog svjetskog rata
Pod pojmom kamikaze podrazumijevaju se piloti samoubojice koji su se u Drugom svjetskom ratu svojim avionima zabijali najčešće u američke ratne brodove. Njihovo ime se vezuje uz legendu s kraja 13. stoljeća, a prema kojoj se u trenutku približavanja mongolske pobjede nad Japanom, pojavio snažni vjetar koji je porazio mongolske napadače. Upravo od tog tzv. božanskog vjetra potječe riječ kamikaza koja se sastoji od riječi kami koja znači božanski i kaze u značenju vjetra. Prema japanskom vjerovanju to je vjetar poslan od bogova kako bi došlo do uništenja neprijatelja. Kada je već pred kraj Drugog svjetskog rata postalo jasno da Japanci gube došlo je do stvaranja odreda ljudi koji su se svjesno žrtvovali za viši cilj, a koji je mogao donijeti određenu prevagu u ratu. Prvi takav samoubilački čin zbio se tek 1944. godine. Nakon početnih uspjeha kamikaze dobivaju zasebnu odoru sa znakovljem i predstavljaju posebnu postrojbu japanske vojske. Njihovi rezultati su unatoč jačanju američke protuzračne obrane bili odlični sve dok se ljudi nisu počeli prisilno novačiti u ovu postrojbu.
Manje poznati podaci o kamikazama:
- Piloti su roditeljima trebali napisati oproštajno pismo prije odlaska u misiju, a ono bi poslale djevojke nazvane nadeshiko.
2. Od pilota se očekivalo da bespogovorno umru za svog cara, koji je smatran živim božanstvom. Oni su to prihvaćali, a na glavi su nosili samurajsku traku načinjenu od presavijene bijele tkanine, ukrašene poetskom kaligrafijom, kao simbolom hrabrosti i smirenosti, odnosno spremnosti na odlazak s ovog svijeta. Kamikaza je svojom smrću odavao počast sebi, obitelji i zemlji. Ovi su principi utemeljeni na japanskom samurajskom kodeksu nazvanom bushido (put ratnika).
3. Većina kamikaza je bila vrlo mlada, a vlasti su i željele iskoristiti njihove idealističke umove za svoje svrhe. Kamikazama je bilo čast “umrijeti poput padajućih latica trešnje u cvatu”, kako je zaključila profesorica antropologije Emiko Ohnuki-Tierney. Vojna je kampanja u vrbovanju mladih dosjetljivo iskoristila trešnjin cvijet, kao simbol krhkosti i prolaznosti života.
4. Kamikaze nisu imale jasnu viziju neprijatelja, što je povezano s njihovim životnim neiskustvom, ali i vojnom propagandom koja se služila romantičarskim nacionalnim zanosom, a za koji je bilo “vrijedilo umrijeti” neovisno o samom suparniku.
5. Neki piloti kamikaze su preživjeli zbog tehničkih problema sa svojim avionima, a neki su zbog toga poginuli, a da nisu ostvarili svoj cilj.
6. Od prvorođenih sinova se nije očekivalo da se žrtvuju za cara.
7. Prije polijetanja bi popili svečano piće, obično je to bio sake odnosno rakija od riže.
8. Vjerovali su da će se ponovno naći sa svojim suborcima u šintoističkom hramu Yasukuni, smještenom u Tokiju. Ovaj je hram posvećen štovanju duhova vojnika koji su poginuli u službi japanskog cara.
Kamikaze su znale da za njih ne vrijedi izreka “i živjeli su sretno do kraja života” jer nisu imali vremena za sreću, kako je napisao jedan od rijetkih preživjelih kamikaza Kazu Odachi u svojoj knjizi “Memoari jednog kamikaze”.
Piše: Sonja Kirchhoffer
