Sva lica diktatora: Hitler je obožavao životinje, družio se sa židovskom djevojčicom i maštao o pozivu svećenika!

Ilustracija: YouTube screenshot

Vjerojatno ne postoji lista najvećih zločinaca u povijesti na kojoj se ime Adolfa Hitlera (1889. – 1945.) ne nalazi na čelnoj poziciji. Dok su o mračnoj strani nacističkog führera ispisani milijuni stranica, počesto se zaboravlja da je ovaj monstrum ujedno bio čovjek koji je jeo, spavao, slušao glazbu, čitao knjige, igrao se s psima… Za vas smo odabrali manje poznate detalje o najomraženijem čovjeku na planetu!

Nesuđeni svećenik

Zacijelo znate da je kao mladić maštao o slikarskoj karijeri, na putu koje mu se ispriječio nedostatak talenta – više puta se bezuspješno pokušao upisati na Umjetničku akademiju u Beču. To, međutim, nije bio prvi karijerni izbor zloglasnog diktatora. Kao četverogodišnjak, upao je u studenu rijeku Inn te se počeo gušiti – da ga nije spasio jedan svećenik, po svoj bi se prilici utopio. Taj događaj ostavio je dubok trag na dječakovu psihu: budući diktator u to je vrijeme maštao o tome da se i sam zaredi!

Neplemeniti plinovi

Iz Hitlerovih medicinskih spisa razvidno je da je diktator patio od gastrointestinalnih tegoba, čija je popratna pojava bila učestala flatulencija. Drugim riječima, idejni tvorac “konačnog rješenja židovskog pitanja” nije imao konačno rješenje za ono što učeni ljudi nazivaju “ispuštanjem vjetrova” a narod “prđenjem”. Vjetrovito je bilo na svim sastancima koje je ikad održao, a podređeni su se, dakako, morali praviti da se ništa ne događa.


Osoba godine

Američki tjednik “Time”, jedan od najutjecajnijih časopisa današnjice, poznat je po britkim člancima političke, znanstvene i povijesne tematike, ali i po nagradi za “Osobu godine”, koju dodjeljuje javnoj ličnosti s velikim utjecajem na svjetske događaje prethodne godine. Izbor za anno domini 1938. bio je više nego kontroverzan – osobom godine proglašen je Adolf Hitler! Uredništvo je podbacilo i naredne godine, kad je u istoj kategoriji pobijedio Josif Staljin. U njihovu obranu, valja naglasiti da je Hitler izabran prije početka Drugoga svjetskog rata i prije nego su pravi razmjeri holokausta postali općepoznati.

Frau Hitler

Koliko su Saveznici bili očajni u namjeri da okončaju Drugi svjetski rat, najbolje svjedoči ideja o kojoj su neko vrijeme ozbiljno kontemplirali. Plan je bio sljedeći: infiltrirani špijuni su mu u hranu trebali podmetati hormon estrogen, koji bi ga nakon nekog vremena učinio toliko ženskastim da bi vrlo vjerojatno odustao od daljnjeg ratovanja i valjda se posvetio kreiranju vlastite modne linije ili kukičanju goblena. U redu, malo karikiramo, ali cilj je bio smanjiti diktatorovu agresivnost. Plan je bio i da mu glas zbog hormona postane viši a kosa otpadne, čime bi se, ako ništa drugo, narušili njegovi dramatični nastupi. Zagovornici pothvata bili su uvjereni u njegovu genijalnost: za razliku od otrova, estrogen je nemoguće otkriti u hrani, pa Hitlerovi kušači ne bi trebali ništa posumnjati. Premda su Britanci već pripremili špijune za ovu misiju, od njene realizacije se na kraju ipak odustalo.

Zakleti antipušač

Da pušenje ima neke veze s rakom pluća, prvi su ustvrdili upravo njemački liječnici, a prvu javnu kampanju protiv ove nezdrave navike pokrenuo je Hitler glavom i brkom. U mladosti je palio cigaretu za cigaretom, svakodnevno kašljući u od duhana požutjelu šaku da bi, nakon što je pobijedio ovisnost – poput tolikih bivših pušača – po tom pitanju postao pravi… Pa, nacist. Vječito je “njurgao” pušačima kojima je bio okružen, uključujući Evu Braun i Hermanna Göringa, a navodno je nekom oficiru cigaretu iz usta izbio šamarom. Nacionalsocijalisti su, na njegovu inicijativu, zabranili pušenje u javnom prijevozu, ograničili reklamiranje duhanskih proizvoda te održali niz predavanja o opasnostima pušenja u trudnoći. Činjenica da je bio zakleti antipušač nije ga, međutim, spriječila da bude – narkoman! Nedavno istraživanje sugerira da mu je osobni liječnik, Theodor Morell, davao injekcije oksikodona, metamfetamina, morfija, pa čak i kokaina. Potkraj života, führer se jako tresao – dok neki to pripisuju Parkinsonovoj bolesti, drugi spekuliraju kako se radilo o znaku ustezanja od droga, koje je u to vrijeme bilo teško nabaviti.

Prijatelj životinja

Iako povijesni dokumenti donose kontradiktorne podatke o führerovim prehrambenim navikama, prilično je sigurno da je zadnje godine života proveo kao vegetarijanac… I to onaj gorljivi, koji frkće nosom na sam miris mesa. Na to ga nije potaknula briga za zdravlje već ljubav prema četveronošcima: bio je izuzetno nježan vlasnik nekoliko pasa, žestoko se protivio lovu i nasilju nad životinjama, a navodno je, po završetku Drugoga svjetskog rata,  namjeravao donijeti zakon koji bi znatno smanjio potrošnju mesa u zemlji. Sačuvane su brojne fotografije na kojima se može vidjeti kako diktator nježno hrani srne, gladi konje ili drži štence u krilu, a premda se radilo o propagandnim materijalima, postoji niz svjedočanstava da je njegov ljubav prema životinjama bila istinska. Najviše je, čini se, volio svoju Blondi, ženku njemačkog ovčara koju je dobio na dar od bliskog suradnika Martina Bormanna – dopuštao joj je čak da spava s njim u krevetu! Vjerni četveronožac pratio ga je i na zadnju životnu stanicu, u Führerbunker. Kada je svemu došao kraj, Hitler je, kako bi se uvjerio da su kapsule s cijanidom ispravne, jednu dao Blondi. Nakon što je pas uginuo, i njegov vlasnik je iskoristio kapsulu.

Tužan dan za arijevce

Olimpijske igre u Berlinu 1936. otvorio je Adolf Hitler glavom i brkom. Nacistička Njemačka utukla je pravo bogatstvo u njihovu organizaciju te uvela značajne promjene. Kao prvo, bile su to prve Olimpijske igre s izravnim televizijskim prijenosom. Druga velika novost bila je ceremonija prenošenja olimpijske vatre iz Grčke štafetom do Berlina. Običaj, koji se zadržao do današnjeg dana, uveden je upravo tada. Na führerovu žalost, na Igrama je briljirao crnac Jesse Owens. Osvojivši četiri zlata (taj podvig ostat će nenadmašen narednih 48 godina!), neuviđavni sprinter u vodu je bacio teorije u supremaciji arijske rase.

Ljubitelj crtića

Možda će vas iznenaditi podatak da je Hitler bio ljubitelj američke kulture: ludovao je za jeftinim kaubojskim romanima, američkim nogometom i King Kongom, jednim od prvih filmskih monstruma, a na noćnom ormariću držao je uokvirenu fotografiju Henryja Forda, kojeg je nazivao inspiracijom. Malo čime se, međutim, oduševljavao koliko i Disneyevim crtićima, napose “Snjeguljicom”, koju je pogledao dvadesetak puta, a melodiju s uvodne špice zviždao je po cijele dane, vrlo glasno i posve izvan tonaliteta. Po pitanju sedme umjetnosti, preferirao je “Metropolis”, nijemi znanstvenofantastični klasik austrijskog redatelja Fritza Langa iz 1927. Joseph Goebbels također je uživao u njegovoj ekspresionističkoj estetici te je führeru čak sugerirao da sineastu ponudi “gažu” snimanja nacističkih propagandnih filmova.

Dovedite mi tu ženu!

Tijekom Drugoga svjetskog rata, Hitler je nudio milijune za glavu Nancy Wake (1912. – 2011.). Zanosna mlada dama, po struci bolničarka, bila je jedna od najuspješnijih savezničkih špijunki a, osim britke inteligencije, resila ju je neustrašivost i iznimna fizička snaga. Jednom je, primjerice, golim rukama zadavila oficira SS-a, kako bi ga spriječila da neprijateljima otkrije njen položaj! Kodno ime, Bijeli miš, dobila je zbog sposobnosti da izmiče zloglasnom Gestapu.

Mila Leni

Leni Riefenstahl (1902. – 2003.), redateljica koja je u filmovima “Trijumf volje” i “Olimpija” glorificirala nacističku ideologiju, 1937. godine se sastala s Hitlerom. Tom prilikom, führer se s omiljenom umjetnicom – za koju će se kasnije pričati da mu je ljubavnica –  i skupinom bliskih suradnika fotografirao u jednom perivoju. Pred objektivom je pozirao i zloglasni ministar propagande Joseph Goebbels, da bi s kasnije retuširane fotografije bio uklonjen. Zbog čega je to učinjeno, nije poznato.

Odani Heinrich

Premda, kao hladan i iznimno nepovjerljiv čovjek, Hitler nije imao istinskih prijatelja, tom statusu najviše se približio Hinrich Himmler.  Führer, naime, nije krio da mu je vođa SS-a i organizator genocida nad Židovima miljenik te da njegovoj prosudbi vjeruje gotovo kao svojoj. Nazivao ga je “odanim Heinrichom”.

Zašto mrzim svoga strica?

Jedan od najgorljivijih Hitlerovih protivnika u vrijeme Drugoga svjetskog rata bio je – njegov vlastiti nećak! Odnosno “polunećak”, da budemo precizniji. William Patrick Hitler (1911. – 1987.), sin führerova polubrata Aloisa, odrastao je u Liverpoolu. U Njemačku se preselio 1933. godine, iz koristoljublja: vjerovao je kako će mu striko, novoimenovani državni kancelar, “srediti” posao. Ovaj ga je doista “ubacio” u berlinsku Reichskreditbank, no momak nije bio zadovoljan. Nastavio ga je gnjaviti da mu nađe štogod “adekvatnije”, a kad molbe nisu urodile plodom, čak je zaprijetio da će otkriti “sramotne obiteljske tajne” novinarima ukoliko se njegove “osobne okolnosti” dramatično ne poprave. Hitler je nećaku 1938. ponudio namještenje na visokom položaju, pod uvjetom da se ovaj odrekne britanskog državljanstva. Sluteći zamku, William je zbrisao iz nacističke Njemačke. U Londonu, gdje se skrasio, započela je njegova dugogodišnja ogorčena kampanja protiv Adolfa Hitlera. Primjerice, za tamošnji magazin “Look” napisao je dugačak članak naslovljen “Zašto mrzim svoga strica?”. Nakon što je emigrirao u Sjedinjene Države, pristupio je američkoj ratnoj mornarici, a za hrabrost iskazanu na bojišnici čak je nagrađen ordenom. Po završetku rata, mijenja ime u Patrick Stuart-Houston te ostatak života provodi u anonimnosti.

Astrolozi kao savjetnici

Prilikom donošenja važnih odluka, Hitler se povremeno konzultirao s astrolozima. Za svoj posao bili su sjajno plaćeni, ali su ujedno nosili glavu u torbi. Ako se neko njihovo predviđanje ne bi ispunilo, prijetila im je opasnost da završe u koncentracijskom logoru ili čak ostanu bez glave.

Židovska prijateljica

Godine 1933., tijekom boravka u svome planinskom utočištu u Obersalzbergu, Hitler se sprijateljio se s osmogodišnjom židovskom djevojčicom po imenu Rosa Bernhardine Nienau. S Bernile, kako su je bližnji zvali, dopisivao se sve do 1938. godine, kad joj je iz Hitlerova tajništva stigla poruka da prekine daljnju korespondenciju s njime. Upoznavanje je, pretpostavlja se, inicirala djevojčičina majka, medicinska sestra Karoline, instruiravši je da brkatom moćniku kaže kako su rođeni na isti dan, 20. travnja. U federalnom arhivu u Berlinu sačuvano je čak sedamnaest Bernileinih pisama “ujki Hitleru”.

Plan o otmici pape

Nedugo nakon što se dočepao vlasti, Hitler je shvatio poraznu činjenicu: lokalne katoličke škole nisu se baš pretrgle da mu ukažu dužno poštovanje u vidu isticanja njegovih fotografija u svakoj učionici. “Nepravda” je brzo ispravljena: raspela i crteži Isusa su zamijenjeni führerovim portretima. Zamijenivši sina Božjeg samim sobom, Hitler je odlučio poduzeti sljedeći logičan korak – ukloniti papu. Nije se radilo samo o realizaciji ideje o napuštanju svih religija i proglašenju sebe nekom vrstom božanstva: poglavar Katoličke crkve zamjerio mu se 1943. godine, kad je javno osudio nacističko gaženje ljudskih prava. Plan o otmici Pija XII. kao da je rođen u glavi kakva Bondovog zlikovca! Hitler je pozvao Karla Wolffa, generala SS-a, u svoj ured. Konspirativno se nagnuo prema njemu te mu izložio plan o okupaciji Vatikana, odnosno zarobljavanju pape i pljenidbi zlata te crkvenih dokumenata. Nakon toga, nastavio je Hitler iznositi suludu zamisao, druga skupina nacističkih vojnika trebala bi se infiltriati u Sveti grad, pretvarajući se da je riječ o papinim spasiteljima. Ideja je bila da prvu grupu nacista proglase talijanskim plaćenicima i pobiju, a potom, u čitavom tom kaosu, “slučajno” ustrijele i Svetog oca. Shvativši da je Hitlerov plan blago rečeno psihotičan, Wolff je o njemu izvijestio Talijane.

Piše: Lucija Kapural

Komentari