Pored pasa, mačke su najrašireniji kućni ljubimcima na svijetu. Dok će lajavce odabrati oni koji cijene vjernost, odanost i poslušnost, mijaukalice se preporučuju onima koji kod četveronožnih prijatelja cijene samodostatnost, eleganciju i tajanstvenost. Razlike između ove dvije životinje najbolje ilustrira sljedeći vic. “Hraniš me, maziš me… Ti si moj bog!”, razmišlja pas o svome gospodaru. Mačka pak razmišlja ovako: “Hraniš me, maziš me… Ja sam tvoj bog!”. Za vas smo odabrali niz zanimljivosti o suživotu čovjeka i mačke kroz povijest!
1. Znanstveni naziv Felis silvestrus catus dobila je 1758. godine, u nomenklaturi čuvena švedskog botaničara Carla Linnéa. Danas se smatra podvrstom divlje mačke. Uobičajen je i pojam Felis domestica.
2. Domaća mačka uz ljude živi još od neolitika, a arheološki dokazi pokazuju da je udomaćena pripitomljivanjem divlje mačke iz sjeverne Afrike. U razdoblju od V. do VI. egipatske dinastije, bila je kultna životinja posvećena božici Bast, često prikazivanoj upravo s mačjom glavom. Tek je u razdoblju od XII. do XIII. dinastije postala pravom domaćom životinjom te se, uz kultno čašćenje, koristila za uništavanje glodavaca. Ubijanje mačke, čak i nehotično, kažnjavalo se smrću, a kad bi u nekoj obitelji uginula mačka, u znak žalovanja za njom ukućani su brijali obrve.
3. O značaju ovih životinja u drevnom Egiptu svjedoči otkriće iz 1888. godine, kad je neki zemljoradnik kod Beni Hasana slučajno naišao na veliku grobnicu s tisućama mumificiranih mačaka i mačića iz drugog tisućljeća prije Krista. Poštovanje s kojim su Egipćani sahranjivali mačke odraz je poštovanja koje su im ukazivali tijekom života.
4. Muslimanska predaja govori o slučaju kad je prorok Muhamed pronašao mačku kako spava na njegovoj odjeći: umjesto da je probudi, on je oko nje izrezao rupu na ogrtaču, što ukazuje na brigu i milostivost prema mačkama ali i čitavu životinjskom svijetu.
5. Mačke su štovali i u Indiji, a spominju se još u tamošnjim drevnim epovima “Ramayani” i “Mahabharati”. Hinduizam poštuje sve životne forme, a naročito je naklonjen mačkama: očekivalo se da svaki dobar čovjek tijekom života brine barem o jednoj mački. Budistički svećenici često su pak držali mačke u svojim hramovima, prvenstveno kao zaštitu od glodavaca, no također su vjerovali da ove životinje donose sreću. Od hramskih mačaka potječu brojne današnje pasmine.
6. U drevnoj Kini, kao i u mnogim drugim područjima Azije, mačka je bila cijenjena prvenstveno zbog svoje uloge u zaštiti hrane i osjetljive svile od glodavaca.
7. Da su antičke mačke bile znatiželjna i samoživa stvorenja poput onih današnjih, svjedoči nedavno arheološko otkriće u Gloucesteru. Ondje, na crijepu starom dvije tisuće godina, znanstvenici su pronašli otiske mačjih šapa. “Ovakav tip crijepa, koji je bio dijelom luksuzne rimske zgrade, nazivao se tegula, a proizvodio se na način da se vlažna glina ostavi na suncu, kako bi se osušila. Životinje, pa i ljudi, povremeno bi ugazili na koji od crijepova, ostavljajući tragove za vječnost. Maca čije smo otiske pronašli to je učinila prije dva tisućljeća, vjerojatno strašno iznerviravši onoga koji je crijepove pravio”, ispričao je voditelj istraživanja. Dodao je kako se antičkih mačjih tragova u Velikoj Britaniji može pronaći više nego bilo gdje u svijetu. “Na drugim krajevima svijeta nalaženi su tragovi pasa, golubova i drugih životinja iz antike, no kod nas je najviše onih mačjih. U antičkoj Britaniji ove su životinje bili omiljeni kućni ljubimci, a posjedovali su ih i brojni vojnici”.
8. Legenda kaže kako je Julija Helena, majka cara Konstantina I. Velikog (280. – 337.), prva donijela mačke na Cipar – kako bi se riješila zmija!
9. U bitki kod Peluzija 525. godine prije Krista, Perzijanci su pobijedili Egipćane, i to zahvaljujući – mačkama! Znali su, naime, da protivnici te životinje smatraju svetima, pa su ih vojnici u prvim redovima nosili u rukama. U strahu od božanske osvete, Egipćani nisu htjeli strijelama gađati Perzijance kako ne bi ozlijedili mačke.
10. Godine 1999., na lokalitetu Huaca de la Luna, otkriven je niz religijskih predmeta naroda Moche, jedne od najstarijih civilizacija Južne Amerike. Artefakt koji je najviše oduševio znanstvenike bio je ceremonijalni ogrtač protkan zlatnim nitima. Na njegovom vrhu, nalazila se glava mačke izrađena od gline i ukrašena sedefom za oči i zube, bakrom za nepce i jezik, škriljevcem za zjenice te drvenim ušima. Mačka izgleda kao da sikće, a stručnjaci pretpostavljaju da je vezana uz štovanje božice lova.
11. U srednjovjekovnoj Europi, mačke su povezivane s crnom magijom, a na zao glas ih je dovelo pučko vjerovanje da je Lilit, Adamova prva žena, u obliku crne mačke pila krv onih usnule djece.
12. U trinaestom stoljeću, za vladavine pape Grgura IX., započelo je uistinu crno razdoblje za ove četveronošce. Papa ih je, u buli “Vox in Rama”, proglasio oruđem nečastivog te naredio da ih, kao takve, masovno istrebljuju diljem Europe. Kroz godine, ova je praksa dovela do povećanja populacije štakora, prijenosnika kuge, što je pogodovalo širenju bolesti.
13. U srednjovjekovnoj Rumunjskoj, bilo je pak rašireno pučko vjerovanje da ugriz crne mačke može pretvoriti čovjeka u vampira. Smatralo se, naime, da te životinje ne osjećaju ljubav prema gospodarima, štoviše, da im žele smrt kako bi zagospodarile kućom. Kad bi umro neki član obitelji, ožalošćena rodbina stražarila je pokraj njegova trupla, kako se neka od ovih beštija ne bi ušuljala u kuću te mrtvaca pretvorila u vampira tako da mu odgrize nos ili jednostavno prošeta ispod njegova lijesa.
14. Belgijski grad Ypres u srednjem je vijeku bio poznat po proizvodnji tkanina i čipaka. Na njegovu horizontu isticao se impresivni Lakenhalle, kuća suknarskog ceha. U to vrijeme, grad je imao problema s mačkama koje su se nekontrolirano razmnožavale, a isti je riješen na uistinu okrutan način – nesretne životinje bacane su s krova spomenute trgovačke zgrade! Kako je Lakenhalle ujedno služio kao skladište vune, mačke su ondje držane tijekom zime, kako bi ubijale miševe i štakore, štetočine koji su uništavali vunu, a na proljeće, kad više nisu bile potrebne, jednostavno su ih se rješavali. Od pedesetih godina prošlog stoljeća naovamo, u znak isprike, u gradu se slavi Kattenstoet (“Festival mačaka”).
15. Danteu Alighieriju (1265. – 1321) u poslu je pomagao jedan – mačak! Tvorac epa “Božanstvena komedija”, jednog od najznačajnijih djela svjetske književnosti, dresirao je svoga četveronožnog ljubimca da mirno sjedi na njegovom stolu i pridržava mu upaljenu svijeću, kako bi mogao pisati.
16. Ako nas netko nasamari ili učini budalama, često kažemo da nam je prodao mačku u vreći. Ova fraza uspomena je na trik kojim su se prevaranti u osamnaestom stoljeću koristili na sajmovima. Manje svinje su se u to vrijeme prodavale u vrećama, a beskrupulozni prodavači su ponekad, umjesto njih, u vreću znali podvaliti mačke lutalice. Razborit kupac bi, dakako, provjerio sadržaj vreće prije nego što bi izvadio lovu iz džepa, ali bilo je i naivaca koji se to ne bi sjetili učiniti, pa bi dobili – mačku u vreći.
17. Vratašca za pse i mačke, dovoljno velika da kroz njih mogu izlaziti i ulaziti kućni ljubimci ali dovoljno mala da se kroz njih ne mogu provući lopovi, izumio je – Isaac Newton! Da, govorimo o ingenioznom fizičaru, matematičaru i astronomu, utemeljitelju klasične mehanike, teorije gravitacije i čestične teorije svjetlosti, jednom od najvećih znanstvenih umova svih vremena (1642. – 1717.).
18. Američki predsjednik Abraham Lincoln (1809. – 1865.) obožavao je mačke. Redovito je skupljao naokolo četveronožne lutalice i dovodio ih u Bijelu kuću, a njegove ljubimice Tabby i Dixie prisustvovale su mnogim važnim državnim sastancima. Razočaran suradnicima, Lincoln je jednom prilikom rekao sljedeće: “Dixie je pametnija od svih članova moga kabineta, a uz to nema lošu naviku da kuka i prigovara”.
19. Godine 1879. belgijska poštanska služba “zaposlila” je trideset sedam mačaka, koje su dresirane da raznose svežnjeve pisma u okolici grada Liègea. Eksperiment je bio neuspješan: mačke ne samo da nisu dostavljale poštu gdje su trebale, već su mnoga pisma potrgale kandžama ili na njih izvršile nuždu.
20. Sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća, američka sigurnosno-obavještajna služba CIA regrutirala je desetak vrlo specijalnih špijuna. Radilo se o mačkama, u čije su trbuhe bili ugrađeni minijaturni mikrofoni i antene.
Piše: Lucija Kapural
