Iza latinskog naziva Daubentonia madagascariensis krije se uistinu neobična vrsta lemura. Ime je dobila po francuskom prirodoslovcu Louisu Daubentonu, čiji učenik ju je davne 1795. godine otkrio na Madagaskaru. Koncem 1863. godine, detaljno ju je opisao britanski zoolog John Edward Grey.
Ova nevelika životinjica, među lokalcima poznata i kao “aye aye”, izgleda uistinu bizarno: kao vjeverica sa zečjim ušima, štakorskim repom i njuškom koja bi podsjećala na onu u šišmiša da nije boemske čupave “frizure” koja joj pada preko buljavih žutih očiju. Izgled je, međutim, ono što je najmanje posebno kod aj-aja.
Način na koji ovaj noćni lovac hvata plijen jedinstven je u čitavom životinjskom svijetu. Srednjim prstom, koji je dvostruko duži i tanji od ostalih prstiju, kucka po kori drveta i osluškuje eho koji dopire iznutra kako bi ustanovio nalazi li se ondje kakva sočna ličinka ili kukac. Jednom kad procijeni da je plijen nadomak ruke, oštrim zubima progriza koru debla, a potom spomenutim srednjakom vadi slasni zalogaj i prinosi ga ustima. U nedostatku sočnih kukaca, zadovoljit će se voćem, sjemenkama i gljivama, što ga svrstava u porodicu sveždera. U društvu aj-aja, ženke su definitivno jači spol. Vrlo su agresivne i često će se potući oko atraktivnog mužjaka na kojeg bace oko. Mužjaci su pasivni i nemaju pravo odbiti aj-ajicu koja ih je odabrala.
Ova fascinantna vrsta je, nažalost, ugrožena i prijeti joj izumiranje. Kako im krčenje šuma smanjuje životni prostor, često dolaze na plantaže u potrazi za hranom, zbog čega ih ljudi masovno ubijaju. Nadalje, lokalni živalj pripisuje im magične moći – smatraju ih glasnicima nesreće i smrti, pa čak i nekom vrstom šumskih vještaca. Prema drevnoj legendi, osoba u koju aj-aj uperi svoj dugi prst umrijet će nevjerojatno bolnom smrću, a jedini način da se to spriječi jest uhvatiti životinjicu i objesiti je kako bi zlodusi izišli iz njezinog tijela!
Piše: Lucija Kapural
