Prije dvadeset sedam godina, ime O. J. Simpsona bilo je na svim naslovnicama. “Je li to učinio?”, svi su se pitali. Jedna od najsjajnijih zvijezda američkog nogometa, talentirani glumac i duhoviti sportski komentator tada je, naime, optužen za okrutno dvostruko umorstvo. Suđenje, koje je trajalo devet mjeseci i koje su u cijelosti prenosile televizijske kamere, uz ekrane je prikovalo stotinu milijuna Amerikanaca. Mnogo duže, komentirala se oslobađajuća presuda. Kako je moguće da je porota odlučila ignorirati dokaze koji su bjelodano ukazivali na Simpsonovu krivnju?
Lavež u noći
Stanovnici Brentwooda, bogataške četvrti Los Angelesa, iznad svega su cijenili mir i privatnost. U otmjenim vilama, skrivenim gustim grmljem od pogleda znatiželjnika, uspješni umjetnici, sportaši, liječnici i odvjetnici prepuštali su se svojim malim ritualima: ispijanju pjenušca uz rub bazena, traženju svog imena na stranicama tabloida ili ogovaranju onih koji imaju još više. Večer 12. lipnja 1994. činila se posve običnom… Dok mir nije narušio glasan, očajnički i neumoran lavež. “Je li to ono Nicoleino pseto? Koji mu je vrag, uvijek je bio miran kao bubica?” prosvjedovao je jedan susjed. “Dragi, ne miješaj se u tuđa posla… Prestat će!”, spriječila ga je supruga u namjeri da intervenira. Bila je u pravu: lavež je s vremenom uistinu uminuo.
Pola sata prije ponoći, muškarac po imenu Steven Schwab izveo je pudlicu u šetnju. I on i njegov ljubimac su se prestrašili kad je iz pokrajnje uličice izronio veliki bijeli pas. Schwab je odmah shvatio da sa životinjom nešto nije u redu: akita je trčkarao s jedne na drugu stranu ceste, ispuštajući cvilež sličan dječjem plaču, a šape su mu bile prekrivene krvlju. Schwab je pregledao jadnika, tražeći ranu, da bi shvatio kako je pas neozlijeđen… Barem fizički. Uzeo ga je za povodac koji mu je visio oko vrata te ga odveo prijatelju, veterinaru. “Ne znam čiji je”, požalio se Schwab. “Kad bi nam barem mogao reći što mu se dogodilo!”. Prijatelj je odvratio: “Ne može nam reći… Ali nam možda može pokazati!”.
Dvojica muškaraca i dva psa otputili su se u noć. Veći pas i dalje je snažno drhtao, ali njegovo kretanje više nije bilo besciljno. Kad je doveo muškarce do velike bijele vile, ponovno je počeo zavijati. Schwab je prišao ulaznim vratima dvorišta, želeći pozvoniti na njih… A tad se smrznuo. Ondje, sa druge strane ograde, u lokvi krvi je ležalo tijelo mlade žene. “Policiju… Zovi policiju!”, promucao je. U tom trenutku, nije mogao ni slutiti da se nalazi na poprištu onoga što će postati jednim od najozloglašenijih zločina u američkoj povijesti.
“On će me ubiti!”
Dvanaest godina mlađu Nicole Brown, dugonogu plavušu lijepu kao san, slavni O. J. Simpson je upoznao u noćnom klubu “The Daisy”, u kojem je ova radila kao konobarica. Bila je to, tvrde upućeni, ljubav na prvi pogled. Izgledalo je da se O. J. u potpunosti preobrazio: umjesto na bučnim pijankama, u društvu prijateljica noći, vrijeme je provodio u šetnjama s djevojkom koja je zarobila njegovo srce. Nedugo nakon što su uplovili u bračnu luku, dobili su kćer Sidney, a tri godine kasnije sina Justina. “Moja tri anđela” naslov je intervjua iz tih dana, u kojem je sportska zvijezda progovorila o “blagoslovu obiteljskog života”.
Da se iza idilične fasade krije nešto trulo, postalo je jasno kad je policija na Staru Godinu zaprimila poziv izbezumljene gospođe Simpson. “Molim vas, pomognite mi! On će me ubiti!”, zavapila je u slušalicu. Protiv njenog supruga je podnesena prijava za obiteljsko nasilje, ali mu je Nicole odlučila oprostiti. Obećanja da će se promijeniti bila su, međutim, samo to – obećanja. Sve češće, morala je posezati za teškom filmskom šminkom kako bi prikrila modrice. Sve češće, morala je lagati obitelji i prijateljicama da je “pala niz stepenice” ili “udarila glavom o štok”. Sve češće, morala je priznati sebi da je njen brak bio velika greška. Uz podršku majke, koja zeta od prvog dana nije podnosila, skupila je snagu te nakon petnaest zajedničkih godina zatražila razvod. “Konačno sam slobodna!”, izjavila je u razgovoru s majkom. Njen je entuzijazam, nažalost, bio neutemeljen.
Bivši suprug nije se mirio s činjenicom da ju je izgubio. Pratio ju je, nenajavljen se pojavljivao na njenim vratima, a navodno joj je i prijetio da će je “srediti” ako je ikad vidi s drugim. Dvije godine nakon razvoda, tijelo 35-godišnje Nicole Brown pronađeno u dvorištu njenog doma, prerezanog vrata i s brojnim ubodnim ranama u području prsa. Pored nje je ležalo truplo Ronalda Goldmana, deset godina mlađeg konobara s kojim se tek bila počela viđati, masakrirano gotovo do neprepoznatljivosti.
Bijeli “Ford Bronco” juri autocestom
Dokazi pronađeni na mjestu zločina vrlo brzo su pažnju detektiva usmjerili prema jednom čovjeku: žrtvinu bivšem mužu. Izdan je nalog za uhićenjem, a Simpsonov odvjetnik Robert Kardashian rekao je da će se njegov klijent dobrovoljno predati sljedeći dan, točno u 11 sati. U dogovoreno vrijeme, pred policijskom postajom okupilo se mnoštvo novinara i znatiželjnika. Nakon sat vremena, svima je postalo jasno da se O. J. ne namjerava pojaviti. Na scenu je stupio Kardashian, koji je dramatičnim glasom pročitao pismo svoga klijenta. “Prije svega, želim naglasiti da nemam ništa s umorstvima. Nemojte žaliti za mnom, imao sam prekrasan život”, stajalo je u poruci koji su mnogi protumačili kao samoubilačku. Nimalo impresionirani, policajci su izdali tjeralicu za bivšom nogometnom zvijezdom.
Oko 18 sati, šerif u patrolnim kolima zapazio je Simpsonov bijeli “Ford Bronco”. Osumnjičenik se nalazio na stražnjem sjedalu, dok je za volanom sjedio nepoznat muškarac. Bio je to početak velike potjere. Dvojac je jurio državnom autocestom 405, a u stopu ih je pratilo desetak policijskih vozila i nekoliko helikoptera. Mediji su duboko zarinuli zube u nesvakidašnju poslasticu – primjerice, televizijska postaja NBC prekinula je emitiranje finala NBA lige kako bi prikazala potjeru! Shvativši da nema izlaza, Simpson je naredio vozaču da se zaustavi te se predao snagama zakona. Bilo je više nego očito da je planirao napustiti državu: u automobilu je pronađeno 8.000 dolara u gotovini, napunjen pištolj, putovnica, obiteljske slike i lažni brkovi. Vozač se izvukao bez optužbi, ispričavši policajcima da je O. J. prijetio kako će si raznijeti glavu ako se zaustavi. Tko je bio taj misteriozni muškarac? Nitko drugi doli Simpsonov bliski prijatelj Allen Cowlings, još jedna bivša zvijezda američkog nogometa!
Slijepa pravda
Proces koji je uslijedio mediji su bombastično nazvali “suđenjem stoljeća”. Optuženik se izjasnio kao nevin, no dokazi su, činilo se, govorili suprotno. Krv žrtava pronađena je na Simpsonovoj rukavici i u njegovom automobilu; vlas sa Simpsonove glave nađena je na Goldmanovom tijelu (optuženik je tvrdio da dotičnog nikad nije upoznao!); na poprištu zločina pronađeni su otisci cipela jednakog broja kao onaj koji nosi optuženi; optužba je predočila račun koji pokazuje da je, nekoliko tjedana prije umorstva, Simpson kupio trideset centimetara dugačak nož; brojni svjedoci govorili su o njegovoj agresivnosti i nekontroliranoj ljubomori; Nicoleina majka rekla je da je Simpson mjesecima uhodio njenu kćer, a ni činjenica da je pokušavao pobjeći nije mu govorila u prilog. Pa ipak, nakon devet mjeseci suđenja, porota je donijela jednoglasnu odluku: “Nije kriv”.
Politika je i ovdje, kao toliko puta, uplela prste. Čak osam od dvanaest članova porote bili su Afroamerikanci, a skupi O. J.-evi odvjetnici uspjeli su ih uvjeriti da je riječ o velikoj policijskoj namještaljci, odnosno podmetanju dokaza vođenom rasnom mržnjom. Ključni svjedok optužbe, detektiv Mark Fuhrman, podvrgnut je unakrsnom ispitivanju. Simpsonov odvjetnik ga je pitao je li ikad nekog Afroamerikanca nazvao crnčugom, na što je detektiv dao niječan odgovor. Lee Bailey, među kolegama poznat kao “morski pas”, sa slavodobitnim izrazom lica pustio je deset godina staru snimku policijskog ispitivanja, na kojoj se jasno čuje kako Fuhrman naziva ispitanika tom pogrdnom riječju. Njegov je kredibilitet pao u vodu, a s njim i čitav trud tužilaštva. O. J. Simpson našao se na slobodi.
Presuda je digla Ameriku na noge. “Ubojica na slobodi”, “Slijepa pravda” vrištali su novinski naslovi. Ankete su pokazale da čak 84 posto Amerikanaca vjeruje u Simpsonovu krivnju. Nekoliko članova porote kasnije je izjavilo kako su smatrali da je O. J. kriv, ali je tužilaštvo “jednostavno zeznulo stvar”. Dvije godine nakon što je krivični sud oslobodio Simpsona, obitelji ubijenih pokrenule su građansku parnicu za utvrđivanje štete. Ovaj put, O. J. je proglašen krivim, a sud je naložio da rodbini žrtava mora isplatiti 33.5 milijuna dolara. Vidjeli su samo manji dio te svote. “Ako budem morao raditi da ih isplatim, jednostavno ću dignuti sve četiri u zrak. Igrat ću golf svaki božji dan!”, smijao im se O. J. u lice, da bi, nedugo potom, dao novo značenje frazi “krvavi novac”. Napisao je knjigu “Da sam to učinio”, hipotetski prikaz događaja kobne noći. “Uzmimo da sam počinio zločin… To bi bilo zato što sam je previše volio, zar ne?”, jedna je od rečenica koja ledi krv u žilama. Vijest o neukusnom djelu izazvala je masovne prosvjede, pa je izdavačka kuća “ReganBooks” odlučila neko vrijeme pričekati. Nakon što je sud donio odluku da izdavačka prava pripadnu ocu Rona Goldmana, knjiga se pojavila na tržištu i preko noći potukla sve rekorde prodaje.
Piše: Lucija Kapural
