Jedna od gorih metoda mučenja koje je osmislio ljudski rod zasnivala se na pritiskanju tijela velikim teretom. Ovo je stravično mučenje trebalo potaknuti žrtvu da se izjasni po pitanju svoje krivice. Nakon toga bi išla na sud. Velik broj ljudi se odbijao izjasniti u tom smislu jer bi jedino tako svoje obitelji obezbjedili. Ako bi priznali krivnju imovina bi im se oduzimala i prenosila u vlasništvo kraljevske obitelji. Rekli bi, sasvim zgodno za kralja. Danas ćemo vam predočiti jedan poznati slučaj iz druge polovice 16. stoljeća, a koji pokazuje svu brutalnost ove metode.
Ova metoda prvi puta ja zabilježena u 13. stoljeće u Engleskoj, a nastavila se primjenjivati sve do 1772. kada je konačno ukinuta. Jedna od poznatijih žrtava ove metode mučenja bila je Margaret Clitherow koja je pružala utočište rimokatoličkim svećenicima u vrijeme kada je to bilo izuzetno opasno. Godine 1574. pridružila se Rimokatoličkoj Crkvi i odbacila protestantizam, nakon čega je njen dom postao jedno od najvažnijih skrovišta za svećenike na sjeveru Engleske. Nakon što je pronađeno mjesto gdje je skrivala svećenike, pozvana je pred sud na kojem se odbila izjasniti o svojoj krivnji jer bi u tom slučaju njezina obitelj ostala bez imovine. Ovom je mučenju bila izložena u svojoj četvrtoj trudnoći dana 25. ožujka 1586. godine.
Skidanje do gola i mučenje
Nakon što je dovedena na most, prvo je ponižena skidanjem do gola, a zatim je vezana užadima. Potom su na nju položena vrata njenog doma, koja su potom opterećena kamenjem i stjenjem. Na nju je ukupno stavljena težina veća od 360 kilograma. Gradski dužnosnici koji su trebali izvršiti smaknuće platili su četvorici prosjaka, ne bi li se izvukli od ove strašne rabote. Tijekom pritiskanja Margaretinog tijela, pukla joj je kičma, a rebra su joj izbila van. Margareta je umrla u roku od petnaest minuta.
No, unatoč tome njeno je tijelo još šest sati ostalo opterećno teškim teretom. Papa Pio XI. je Margaretu proglasio blaženom 1929., a Pavao VI. ju je kanonizirao 1970. godine. Danas Margaretu nazivaju “biserom Yorka”, a navodno se njezina ruka čuva kao relikvija u samostanu Bar u Yorku. Stignete li do Yorka možete posjetiti i Margaretinu kuću, koja je još uvijek tamo, prepoznat ćete ju u turističkom dijelu grada, kao staru gradsku mesnicu jer je Margaretin muž bio mesar.
Piše: Sonja Kirchhoffer
