Ako postoji zločin od kojeg će se stegnuti i najtvrđe srce, svakako je riječ o infanticidu. Williamina “Minnie” Dean (1844. – 1895.), suhonjava ženica pogrbljenog držanja i blagog pogleda, taj zločin je počinila najmanje tri puta, i to iz najnižeg od svih motiva – koristoljublja. Valja naglasiti da su je za tri ubojstva teretili dokazi, no stvaran broj njenih žrtava, sudeći prema svim indicijama, višestruko je veći. Njena mračna rabota otkrivena je nakon mnogo godina, što joj je priskrbilo “čast” da se upiše u povijest kao prva – a ujedno i jedina – žena koja je pogubljena na Novom Zelandu.
Farme beba
Gospođa Dean bila je dijelom uistinu mračne prakse onog vremena – vodila je jednu od mnogobrojnih “farmi beba”. Iza ovoga zloslutnog naziva krije se priča o neimaštini, predrasudama i licemjerju.
U osamnaestom i devetnaestom stoljeću, djevojke koje bi zatrudnjele izvan braka bile su stigmatizirane, nerijetko do razine na kojoj im je bila ugrožena gola egzistencija. Očajne, odlazile su tada na “farme beba” te plodove svojih slabina predavale na brigu upraviteljicama ovih tužnih mjesta, dakako, za nemalu novčanu naknadu. Druge su se za takav smještaj opredjeljivale ukoliko bi imale previše usta za hranjenje što se tada, kad su metode kontracepcije bile primitivne, svakoj moglo dogoditi. Treću skupinu mahom su tvorile tvorničke radnice koje se, zbog napornih smjena od jutra do večeri, nisu mogle skrbiti za djecu.
Neke majke povremeno bi posjetile svoje mališane. Većina nikad više nije pitala za njih, smatrajući ih sramotnom tajnom koju valja što prije zakopati. Ona koja su imala nesreću završiti kod “udomiteljice” Minnie Dean imala su priliku da budu i fizički zakopana.
Kako smanjiti troškove?
Minniena “farma” naoko nije odudarala od većine ostalih ustanova ovog tipa. Mnoštvo mališana boravilo je u jednom prostoru, bez adekvatnih higijenskih uvjeta, ventilacije i, dakako, nježne skrbi. Malobrojni sretnici, koji su samo bili na “čuvanju” dok ne porastu (djeca radnica), majkama su vraćani mršavi poput aveti, dehidrirani, puni buha. Druga djeca umirala su od gladi i zaraznih bolesti. Treća su skončala od ruke njegovateljice Minnie Dean.
Ova je, vodeći se prostom matematikom, zaključila da je najmudrije ubiti dijete odmah po dolasku, kako bi se troškovi minimalizirali. Dakako, za one koji bi trunuli u njezinu stražnjem vrtu i dalje je uredno primala naknadu od njihovih majki. Kakva je osoba u stanju kalkulirati na tako morbidan način? Tko je zapravo bila Minnie Dean?
Patološka lažljivica
Pravim imenom Williamina McCulloch, odrasla je u Greenocku, ljupkom gradiću u središnjoj Škotskoj. Kći željezničara Johna McCullocha i krojačice Elizabeth Swan, bila je mirno, samozatajno dijete. Dodatno se povukla u sebe kad joj je, prije trinaestog rođendana, majka preminula od raka.
Nepoznato je kada se preselila na Novi Zeland. Predstavljala se kao udovica tasmanijskog liječnika, no nikakvi dokumenti o ovom braku ne postoje. Znamo li da se radilo o patološkoj lažljivici, moguće je da dotični uopće nije ni postojao.
Diskrecija prije svega
Kako bilo, 1872. godine udala se za gostioničara Charlesa Deana. U vrijeme zlatne groznice, par se uspio domoći neke love no, kako je groznica jenjala, zalihe su im se istopile. U Wintonu, gdje su se skrasili, supružnici su se neko vrijeme bavili uzgojem svinja, no ni tu nije bio više sreće. Prodavši životinje, jedva su spajali kraj s krajem. Tada je Minnie odlučila otvoriti “farmu beba”.
U vrlo kratkom roku, postala je imućna i ugledna dama, tražena zbog svoje diskrecije i, naoko, brižnosti. Naknadu su joj slali na tjednoj bazi, no nije pravila probleme ni kad bi njen honorar zakasnio dan-dva. Njen ne osobito bistar, dobrodušni suprug po svoj prilici nije imao pojma o zbiljskoj naravi njezina posla.
Tada, kad je mortailtet djece bio izuzetno visok (umirala je, prema procjenama, svaka deseta beba), Minnie je mogla neometano nastavljati posao čak i kad bi majke doznale da su njihove bebe umrle: nježnim glasom, objasnila bi im da je pokušala pomoći “malim anđelima” ali su, nažalost, bili previše bolesni.
Kutija za šešir
Tek kad je jedna mlada majka odbila povjerovati u njenu priču i o svojim sumnjama obavijestila policiju, nadležni organi prvi su put čuli ime Minnie Dean. Ova, uljuljkana u dugogodišnju kriminalnu praksu, nije ni slutila da se nalazi pod prismotrom.
U siječnju 1895., njeni progonitelji primijetili su nešto zanimljivo – na vlak se ukrcala s bebom u jednoj i kutijom za šešir u drugoj ruci; s njega je sišla noseći samo kutiju. Nakon toga, izgubili su joj trag.
Stravično otkriće
Da je nesretno djetešce završilo u kutiji, a potom u zemlji, otkrilo se kad je vremešna dama po imenu Jane Hornsby prijavila nestanak unuke Eve. Istražiteljima je ispričala da je tromjesečna djevojčica bila na skrbi Minnie Dean. Bilo je to dovoljno da snage zakona dobiju nalog za pretres Minniena imanja.
U stražnjem vrtu, otkopali su tužne ostatke troje djece, uključujući Evino. Ugledna udomiteljica je uhićena i optužena za trostruko ubojstvo. Porota ju je proglasila krivom i odlučila uzeti život za živote. Okrutna žena obješena je 12. kolovoza 1895. godine, u tamničkom dvorištu. Nikada nije priznala svoje zločine niti je za njih pokazala i traga kajanja.
Piše: Lucija Kapural
