Stravična smrt velikog znanstvenika: Nakon dekapitacije, glava mu je treptala još pola minute!

Ilustracija: YouTube screenshot

Službeno diskreditiranje stoljećima popularne alkemije počinje u drugoj polovici sedamnaestog stoljeća, kad trijumf Descartesove mehanicističke filozofije povlači za sobom propast okultističkih teorija. U osamnaestom stoljeću, alkemija napokon prepušta mjesto kemiji. S teorijama Antoinea Lavoisiera (1743. – 1794.), prekid je bio potpun: njegov pojam jednostavnog tijela nespojiv je s alkemijskim konceptom transmutacija.

Ovaj mladić plemićkog podrijetla kao besmislicu je odbacio onodobnu hit-teoriju o flagistonu, hipotetskoj tvari prisutnoj u svim zapaljivim tvarima i u metalima. Smatralo se, naime, da je gorenje i hrđanje uzrokovano oslobađanjem te misteriozne tvari, a beskonačni uzaludni napori uloženi su kako bi se objasnilo očito neslaganje teorije s opaženim smanjenjem mase nakon gorenja odnosno povećanjem nakon hrđanja. Skeptični Francuz više je vjerovao vlastitim očima i razumu nego elegantnim teorijama nedodirljivih autoriteta: opazivši da je u proces gorenja uvijek uključen kisik, zaključio je da su gorenje i hrđanje procesi spajanja s tim elementom.

Nadalje, prvi je ukazao na sličnost gorenja i disanja, te dokazao da je voda spoj kisika i vodika. Uporabom vage, uveo je egzaktne, kvantitativne metode u kemijska istraživanja. Onako usput, riješio je problem ulične rasvjete Pariza, što mu je donijelo zlatnu medalju Francuske kraljevske akademije znanosti. Sve to je ocu moderne kemije, kako mu danas tepamo, priskrbilo pozamašan imetak.

Lavosier je, međutim, htio više. Kad mu se ukazala mogućnost za dodatnu zaradu, prihvatio je izazov te postao sakupljač poreza. Već u svojim dvadesetima, postao je partner u instituciji zvanoj “Ferme générale”. Radilo se o organu koji je u Francuskoj imao pravo ubirati porez na osnovu koncesije od države. Naime, Ferme générale paušalno je francuskoj Vladi plaćala određeni iznos, a zauzvrat je ubirala porez od građana. Radilo se, dakle, o svojevrsnom outsourcingu na području porezne politike. Svojedobno je, kazuju podaci, punila čak oko polovine ukupnog francuskog proračuna.

Gonjen ambicijom, na pragu tridesete, Lavoisier je svoj položaj zacementirao oženivši kćer svog šefa, maloljetnu Marie-Anne-Pierette Paulze. Premda se radilo o ugovorenom braku, par je bio sretan, a Marie je pomagala suprugu u eksperimentima te mu prevodila stručnu literaturu napisanu na engleskom jeziku.


Na početku Francuske revolucije, supružnici su oduševljeno prihvatili njene ideje, vjerujući kako korumpirani državni aparat očajnički treba promjene. No, nakon nekoliko godina, ono što je počelo kao reforma, pretvorilo se u pokolj… A “na tapetu” su se našli i omraženi zakupnici. Bračni par osuđen je na smrt, no Marie je domila pomilovanje.

Dana 8. svibnja 1749. godine, Antoine Lavoisier pogubljen je na giljotini. S nemilom kobi sreo se na pariškom Trgu Revolucije (danas Place de la Concorde). Dok je čekao smaknuće u tamnici, kaže legenda, Lavoisiera je posjetilo nekoliko njegovih studenata. Obećao im je kako će pokušati napraviti posljednji eksperiment u životu: trepnuti što više puta nakon što ga dekapitiraju. Neki izvori navode podatak da je znanstvenikova glava treptala punih trideset sekunda!

Piše: Lucija Kapural

Komentari