Stravična osveta kijevske kneginje: Jedne je žive zakopala, a druge spalila!

Kijevska kneginja Olga (oko 890. – 969.), poznata i kao Olga Prekrasna, bila bi sjajan lik u nekom akcijskom blockbusteru. Premda je, zbog širenja kršćanstva, u šesnaestom stoljeću proglašena sveticom, praštanje nije bilo na listi njenih vrlina. Onima koji su se ogriješili o njene najbliže osvetila se na istodobno stravičan i maštovit način. Istinabog, učinila je to prije nego što je, 955. u Carigradu, prešla na kršćanstvo i uzele krsno ime Jelena.

O njezinu ranom životu ne zna se mnogo. Neki stručnjaci pretpostavljaju da je bila varjaškog podrijetla, te da nije imala više od petnaest godina kad se udala za kijevskog kneza Igora. Za njegove vladavine, Kijevska Rusija počela se širiti na susjedna područja, podjarmljujući brojna slavenska plemena i namećući im teške dadžbine. Drevljani, ratničko pleme nazvano po ruskoj riječi za drvo, bili su prvi koji su mu se suprotstavili. Na jednom od njegovih pohoda ubiranja danka, Drevljani predvođeni knezom Malom uspjeli su zarobiti Igora. Premda ih je preklinjao za milost i nudio im golemo bogatstvo u zamjenu za slobodu, odlučili su se razračunati s njim na način svojih predaka. Nesretnika su zavezali za dva povijena stabla breze. Kad su ih otpustili u prirodni položaj, kneževo tijelo bilo je prepolovjeno.

Kako je Igorov i Olgin sin Svjatoslav bio još dijete, udovica je automatski postala vladaricom Kijevske Rusije. Drevljani, koji su se nakon kneževa ubojstva osilili, smatrali su da im ucviljena ženica neće predstavljati problem. Odlučili su je se riješiti tako da je prisile na brak, i to s čovjekom odgovornim za smaknuće njenoga muža, knezom Malom. Dvadesetak poslanika, koji su stigli na njen dvor kako bi dogovorili formalnosti oko vjenčanja, gorko su požalili zbog činjenice da su podcijenili Olgu. Umjesto da ih ugosti i povinuje se njihovoj volji, regentkinja ih je dala žive zakopati u jame. Putem vlastitog poklisara, Malu je poručila da, želi li je oženiti, treba po nju poslati prikladniju pratnju – najviše pripadnike drevljanskog plemstva.

Ovaj je, ne sluteći što se dogodilo s prethodnom skupinom, udovoljio molbi. Olga je izaslanike dočekala s hinjenom ljubaznošću, ponudivši im da se, nakon dugačkog puta, opuste u njenoj kupelji. Propustila je, međutim, naglasiti da je na umu imala opuštanje vječnog tipa. Čim su ugledni muževi ušli u raskošno uređenu prostiriju, za njima su se zalupila teška vrata. Baklje, ubačene kroz otvore do kojih nisu mogli doseći, učinile su svoje: jedni su živi spaljeni, drugi su se ugušili od dima.

Malu, koji još uvijek nije imao pojma o tome što se dogodilo, Olga je potom najavila svoj dolazak u Iskorosten, glavni grad Drevljana. Napomenula je kako ima tek jednu molbu: da se oprosti od ubijenog supruga. I to joj je udovoljeno. Stigavši na odredište s manjom vojskom, obišla je Igorov grob. Potom je, glumeći zahvalnost, najskupljim vinom napojila okupljene Derevljane, dok je svojim ljudima naložila da ostanu trijezni. Kad su se domaćini ponapijali, Olgina vojska isukala je mačeve i jurnula na njih. Računa se da je te noći ubijeno oko pet tisuća Drevljana.


Vladaričino srce ni tim se činom nije smirilo. Nakon dugačke opsade Iskorostena, grad je osvojila lukavom akcijom. Tražila je da joj svaka kuća isporuči tri goluba i tri vrapca žele li da ih poštedi. Gladni i iscrpljeni, stanovnii su joj isporučili danak, a Olga je vojnicima naredila da na svaku pticu privež komadić užarena uglja. Ptice je potom potjerala u grad, a ove su izazvale požar. Prestravljene ljude, koji su bježali iz buktinje, Olgini podanici sasjekli su mačevima. Tek manji dio ostavljen je na životu i odveden u roblje.

Piše: Lucija Kapural

Komentari