Skidmore, gradić u Američkoj saveznoj državi Missouri, bio je na glasu kao mjesto u kojem se rijetko kad događa nešto uzbudljivo – s izuzetkom godišnjeg izbora za najveću i najljepšu bundevu, festivala koji bi privukao i posjetitelje iz okolice. Godine 2004. njegovi žitelji gorko će požaliti za danima kad su se žalili na dosadu: njihov uspavani gradić naći će se na novinskim naslovnicama diljem Amerike, kako poprište stravičnog zločina.
Temelji za okrutno umorstvo postavljeni su nakon što se Bobbie Jo Stinnett, 23-godišnja uzgajivačica štakorskih terijera, na specijaliziranoj internetskoj stranici počela dopisivati s trinaest godina starijom Lisom Montgomery, koja je izrazila želju da kupi jednog od štenaca iz njezina sljedećeg legla. Dvije žene, koje je povezala ljubav prema psima, počele su svakodnevno komunicirati, a Bobbie Jo počinila je kobnu grešku napomenuvši novoj znanici da je trudna osam mjeseci. Lisa je na to napomenula da je i sama u blaženom stanju. “Koje li slučajnosti!”, napisala je. Bila je to, kao mnogo puta u Lisinom životu, laž.
Dana 16. prosinca 2004. godine, Lisa je, prema prethodnom dogovoru, pozvonila na vrata Bobbie Jo, ukrašena bogatim božićnim vijencem. Nije, međutim, došla ni po kakve mladunce, barem ne one životinjske. Došla je po nerođeno dijete Bobbie Jo. Ono što je uslijedilo previše je grozno za detaljno opisivanje. Napomenut ćemo samo da je posjetiteljica zadavila nesretnu ženu, a potom iz njezina trbuha izrezala bebu. S novorođenčetom, koje je nekim čudom preživjelo, uskočila je u polovni crveni “Ford” te se jureći odvezla. Kasnije toga dana, tijelo Bobbie Jo pronašla je njena majka, u lokvi krvi. Prije nego što je sirotici pozlilo, uspila je pozvati policiju. “Njen trbuh… Izgleda kao da je eksplodirao!”, procijedila je u slušalicu.
Detektivi su odmah zaključili da je žrtva poznavala ubojicu, budući da nije bilo pokazatelja nasilnog ulaska u kuću. Pretražili su njen dom uzduž i poprijeko, razgovarali s ucviljenim suprugom i majkom, a neki susjed ispričao im je kako je ranije toga dana vidio crveni “Ford” kako žurno odmiče ulicom. No, ključan trag pronašli su tek zavirivši u računalo ubijene.
Dan nakon zločina, uspjeli su utvrditi identitet osobe s kojom se pred smrt intenzivno dopisivala, isprva u njoj gledajući potencijalnu svjedokinju. Čim su se parkali na adresi Lise Montgomery u Melvernu u Kansasu, u glavi im se oglasilo zvono za uzbunu – pred kućom je bio parkiran crveni “Ford” ulubljen sa strane, baš kao što je očevidac ispričao! Lisa Montgomery odjednom je postala glavna osumnjičena.
Policajci su pozvonili, no nitko im nije otvarao. Shvativši da su vrata otključana, predstavili su se te ušli u dnevni boravak. Ondje su zatekli ženu blijede puti i masne raščupane kose, kako odsutno zuri u televizor na kojem su se trenutačno prikazivale reklame. U njenim rukama nalazilo se novorođenče.
Lisa je tvrdila da je to njena beba, no kasnije, tijekom višesatnog ispitivanja u policijskoj postaji, slomila se i sve priznala. Nevjerojatno, uspjela je mjesecima obmanjivati supruga i poznanike, tvrdeći da je trudna, a mužu je na dan umorstva rekla da je prijevremeno rodila tijekom posjete trgovačkom centru u Topeki i da je, “hvala nebesima”, s bebicom sve u najboljem redu. Detektivi, mahom iskusni djelatnici koji su se nagledali svega i svačega, bili su zgađeni dok su slušali Lisino iscrpno opisivanje zločina. Ono što nisu znali bila je činjenica da je neugledna mlada žena gotovo čitav život trpjela teško fizičko, emocionalno i seksualno iživljavanje, što je ostavilo trajne posljedice na njenu psihu.
Zlostavljanje Lise Montgomery započelo je i prije nego što se rodila: majka Judy, kronična alkoholičarka, toliko je pila u trudnoći da se djevojčica rodila s oštećenjem mozga. Dodatno su ga oštetile svakodnevne batine: agresivni očuh, također pijanac, malenu je svakodnevno “propuštao kroz šake”, a katkad je znao i lupati njenom krhkom glavicom o beton. Majka nije učinila ništa da je zaštiti, čak ni kad bi je do krvi mlatio kožnim remenom. Naprotiv, i sama ju je često lemala, a ako bi se drznula zapkalati, ostavljala ju je satima zavezanu za stolicu. Imala je i svoju specijalnost: djevojčici je uranjala glavu u ledenu vodu, držeći je dok se umalo ne bi ugušila.
Stvari su za Lisu krenule s lošeg na gore nedugo nakon što je navršila četrnaestu. Očuh ju je počeo silovati, no ni to mu nije bilo dovoljno: s vremena na vrijeme okupio bi prijatelje, također ološ, neradnike i sociopate, i pozvao ih da se “izredaju” na njegovoj pokćerki, pa čak i da uriniraju po njoj. Jednog dana, vrativši se ranije iz posjete susjedi, Judy je zatekla supruga nad nagim tijelom svoje uplakane kćeri. Umjesto da spasi djevojčicu, ova ju je optužila da je zavela njenog muža, te joj čak i zaprijetila pištoljem!
Navršivši osamnaestu, Lisa je od obiteljskog zlostavljanja pokušala pobjeći udavši se za rođaka u drugom koljenu. Nažalost, iz jednog pakla prešla je u drugi – njen suprug također je bio poremećeni sadist. Mlatio ju je i silovao, smatrajući da kao “glava kuće” na to ima pravo, a iživljavanje nad slabašnom ženicom čak je, iz zabave, znao snimati videokamerom.
Začudo, kad je ostala trudna, muž ju je prestao tući. Ukupno mu je rodila četvero djece, a trenci kad je bila u blaženom stanju bili su jedini tijekom kojih nije dizao ruku na nju. Upravo iz tog razloga, htjela je nastaviti rađati, no muž ju je prisilio na operaciju podvezivanja jajnika.
O njezinu drugom braku ne zna se mnogo, no poznato je da je tijekom njega nekoliko puta tvrdila da je trudna i kako je imala spontani pobačaj što, dakako, nije bilo moguće. Što ju je na to nagnalo, poznavajući njenu prošlost, nije teško shvatiti.
Na suđenju, priča o Lisinu stravičnom zlostavljanju uopće nije došla do ušiju porote. Bila je to krivica njezina odvjetnika po službenoj dužnosti, koji je ubojstvo Bobbi Jo Stinnet pokušao “prikačiti” Lisinom bratu, da bi se ispostavilo kako ovaj ima alibi. Lisina (ne)majka, koja je isprva pristala svjedočiti o njenim traumama iz djetinsjtva, razbjesnila se čuvši za taj odvjetnikov plan, te se u sudnici nikad nije pojavila.
Premda je psihijatar ustvrdio kako optužena pati od manične depresije, graničnog poremećaja osobnosti i PTSP-a, te uz to ima psihotične ispade s izraženim halucinacijama, deluzijama i epizodama disocijacije (potonje, neka vrsta odvajanja od zbilje, vrlo je često kod žrtava zlostavljanja), Lisa Montgomery proglašena je krivom za otmicu i ubojstvo.
Dana13. siječnja 2021. godine, zatvorenica 11072-031 smaknuta je otrovnom injekcijom u kaznionici u Terre Hauteu u Indiani. Ušla je u povijest kao prva žena koju je federalna vlada lišila života u šezdeset sedam godina. Mnogi mediji otvoreno su kritizirali ovu presudu, tvrdeći kako je njome, budući da je izvršena nad osobom s psihičkim poteškoćama, prekršen osmi amandman američkog Ustava. Osim Lise, federalna vlada smaknula je samo još tri žene: Mary Surratt je 1865. obješena, a 1953. su na onaj svijet otpremljene Ethel Rosenberg i Bonnie Heady, prva na električnoj stolici a druga u plinskoj komori.
Piše: Lucija Kapural
