Strava u Kongu: Bogati nasljednik za šest rupčića je kupio desetogodišnju robinju, da bi mogao gledati kako je proždiru kanibali!

Davne 1780. godine, odvjetnik John Jameson je u Dublinu, na adresi Bow Street, otvorio destileriju. Bio je to početak alkoholng imperija koji su nastavili izgrađivati njegovi sinovi. “Jameson” je danas najprodavaniji irski viski na svijetu – svake godine, “plane” preko osam milijuna boca ovoga tekućeg nektara. Jedan od nasljednika velikog vizionara u povijest će ući iz nešto drugačijih razloga: zbog apsolutno neljudskog, okrutnog te istodobno bezumnog čina.

James S. Jameson, pra-pra-praunuk Johna Jamesona, u mnogočemu je bio tipičan bogati nasljednik. Kako se nikad u životu nije ni za što morao boriti, prometnuo se u samoživo, lijeno i razmaženo biće. Poput mnogih mladića koji su imali višak novca i slobodnog vremena, a zapravo su se gušili u ispraznosti svoga parazitskog postojanja, često je odlazio na putovanja u “egzotične” krajeve, vraćajući se kući s lovačkim trofejima i lovačkim pričama o svojim “junačkim” podvizima. Godine 1888., “prikrpao” se ekspediciji čuvenog istraživača i putopisca Henryja Mortona Stanleya u Kongo. Prethodna Stanleyeva ekspedicija (1879. – 1884), u službi belgijskoga kralja Leopolda II., završila je osnutkom belgijske kolonije Kongo, a ova je za cilj imala aneksiju još većeg dijela zemlje za belgijsku krunu. Mladog Jamesona, međutim, nije zanimala politika. Ondje, u srcu ekvatorske Afrike, našao je idealno mjesto za ozbiljenje svojih mračnih poriva.

Jameson je, naime, bio opsjednut idejom kanibalizma. U selu Ribakiba, u kojem je praksa ljudožderstva bila itekako živa, stupio je u kontakt s lokalnim trgovcem robljem po imenu Tippu Tip. Po izvještaju Assada Farrana, službenog prevoditelja ekspedicije, bijelac crne duše izrazio je želju da svjedoči kabibalskom činu, a Tippu Tip mu je ponudio svoje usluge posrednika. Trgovac je sklopio posao s poglavicom lokalnog plemena, a kad su svi detalji bili uglavljeni, Jamesonu je prodao robinju koju je odabrao da završi na trpezi poglavice i njegovih ljudi: desetogodišnju djevojčicu Jameson je kupio za – šest svilenih rupčića!

Ono što je uslijedilo previše je potresno da bismo o tome detaljno pričali. Malena je, ruku sputanih užetom, dovedena u kanibalsko pleme. Domoroci su nesretnicu zavezali za drvo te je dvaput uboli nožem u trbuh. Potom su njeno tijelo razrezali te uživali u krvavoj gozbi. Assad, koji je prisutstvovao jezivom činu, od šoka se umalo onesvijestio. Kasnije će ispričati da je malena žrtva pokazala nevjerojatnu hrabrost u posljednjim trenucima: nije ispustila ni glaska dok su je snažni muškarci ubadali nožem.


Što je za to vrijeme radio Jameson, kroječ njene sudbine? Po Assadovom sjećanju, uživao je u svakom trenutku. Ne samo da je kao očaran promatrao stravično mučenje nemoćnog djeteta, već je “iz antropološke znatiželje”, kako će u svome dnevniku kasnije zapisati, skicirao jčitavu scenu u svoju bilježnicu!

Zbog sudjelovanja u barbarskom činu nikad nije odgovarao pred licem pravde, no karma ga je sustigla koncem te godine: umro je u Kongu, daleko od doma, po svoj prilici od malarije.

Piše: Lucija Kapural

Komentari