Stoljeće prije Jacka Trbosjeka, londonske žene napadao je manijak zapamćen pod nadimkom “Čudovište”

Ilustracija: The Strand Magazine

Zacijelo ste ste čuli za ubojicu koji je 1888. godine ordinirao u londonskoj četvrti Whitechapel, u kriminalnim analima zapamćenog pod zloslutnim nadimkom Jack Trbosjek. Čovjek odgovoran za okrutna ubojstva najmanje šest žena, mahom prostitutki, nikada nije priveden licu pravde. Stoljeće ranije, mračnim ulicama engleske prijestolnice haračio je jedan drugi ženomrzac. Nije, istinabog, ubijao svoje žrtve ali im je, uvjereni smo, priuštio cjeloživotne traume. London je terorizirao u razdoblju od 1788. do 1790. godine a, za razliku od Trbosjeka, preferirao je mete dubljeg džepa.

Prvo izvješće o napadu zagonetnog počinitelja datira iz siječnja 1788. godine. Mladu ženu iz aristokratske obitelji na ulici je presreo visok muškarac, od glave do pete odjeven u crno i lica prikrivenog debelim šalom. Ničim izazvan, počeo joj je dobacivati “neizrecive opscenosti”, nakon čega je iz džepa izvukao dugačku iglu i zarinuo je u djevojčinu stražnjicu. Njena priča zvučala je konfuzno, no ubrzo se počelo javljati još žrtava. Sve odreda napadnute su bez ikakvog povoda, a stranac ih je prvo izvrijeđao a potom bocnuo iglom, malim nožem ili škarama. Jednu mladu damu je namamio pružvši joj kiticu cvijeća da je pomiriše – u buketu je, međutim, bila skrivena naoštrena pletaća igla, koju je manijak zabio žrtvi u čelo.

Sveukupno, londonska policija dobila je više od pedeset ovakvih prijava. Nakon što su se novinari raspisali o “Čudovištu”, mlade dame počele su nositi bakrene poklopce ispod podsuknji, pojačane su snage koje su imale zadatak privesti napadača licu pravde, a filantrop John Julius Angerstein obećsao je nagradu od stotinu funti onome tko na bilo koji način pomogne u toj misiji.

Dana 13. lipnja 1790. godine, u u policijsku stanicu je priveden 23-godišnji cvjećar Rhynwick Williams. Za to je zaslužan stanoviti John Coleman, muškarac koji je tvrdio kako  je proganjao i ugrabio “Čudovište” nakon što je ovo iglom bocnulo njegovu zaručnicu. “Nisam kriv!”, opetovano je ponavljao uhićenik. Premda fizičkih dokaza protiv mladića nije bilo, a kolege iz cvjećarnice su mu pružili alibi za barem nekoliko napada, sud ga je proglasio krivim i osudio na šestogodišnju robiju.

Da je optuženikov odvjetnik, irski pjesnik Theophilus Swift, bio na dobrom tragu kad je ustvrdio da su Coleman i njegova partnerica čitavu priču izmislili zbog novčane nagrade, pokazalo se vrlo brzo. Napadi su se, istinabog, prorijedili nakon što je Williams smješten iza rešetaka, ali nisu prestali. Je li nedužan čovjek izgubio šest godina svoga života ili se pak radilo o oponašatelju? Istina se po svoj prilici nikada neće doznati.


Piše: Lucija Kapural

Komentari