Suživot pasa i čovjeka traje izuzetno dugo. Volite li naše vjerne četveronožne prijatelje, zavirite u današnji članak kako biste saznali nešto više o povijesti pripitomljavanja pasa.
Nalaz iz špilje u Baskiji
Godine 1985. pronađeni su ostaci kostiju u špilji Erratta u sjevernoj Španjolskoj za koje je bilo jasno da pripadaju nekoj od vrsta iz porodice pasa ( Canidae), no nije bilo poznato kojoj. U međuvremenu je znanost dovoljno napredovala da se krene u daljnju analizu. Znanstvenici sa Sveučilišta u Baskiji s Odsjeka za humanu evolucijsku biologiju proveli su istraživanje ovih kostiju. Njihova je višestruka analiza pokazala da je riječ o pripitomljenom psu ili onom što se na latinskom zove Canis luput familiaris. Datiranje je pokazalo da je ovaj pas star otprilike 17 000 godina, što ga čini jednim od najstarijih pripitomljenih pasa u Europi. Ti su psi živjeli u vrijeme posljednjeg ledenog razdoblja.
Razlozi interakcije vuka i čovjeka
Genetske analize idu u prilog zajedničkom podrijetlu drevnih i modernih pasa od sada izumrle populacije vukova. Ovaj nalaz ide u prilog ranijeg pripitomljavanja pasa, barem na europskom teritoriju. Voditeljica istraživanja Conchi de la Rúa pretpostavlja da su teški životni uvjeti poput hladnoće mogli dovesti do rane interakcije lovaca-skupljača s vrstama poput vukova.
U potpunosti je jasno da je do pripitomljavanja pasa došlo prije nego su se ljudi počeli baviti poljoprivredom, dakle u vrijeme dok su još bili lovci i sakupljači. Kada se sve to zbroji ne čudi što se psi tretiraju najvjernijim ljudskim prijateljima.
Piše: Sonja Kirchhoffer
