Što možemo zaključiti iz pronađenih bočica za mirisanje, pa i kušanje urina na Cezarovom forumu u Rimu?

Ilustrativna fotografija. Foto: Season of the Witch Facebook.

Na prvu iz naslova biste možda pomislili da je riječ o praksi iz antičkog Rima, no to bi bilo pogrešno jer je riječ o renesansnim ostacima koji su nađeni na samom Cezarovom forumu. Danas se smatra da je ovdje riječ o posudama i bočicama koje su bile dio medicinskog otpada.

Recikliranje i u renesansi

Kao što mi danas recikliramo otpad i u ono vrijeme je postojala određena reciklaža, naravno vezana samo uz segmente poput medicinskog otpada koji se smatrao opasnim. Liječnici su u vrijeme rane renesanse znali da se bolesti šire ne samo ljudskim kontaktom već i putem predmeta. Zahvaljujući tome uspostavljena su pravila rukovanja potencijalno zaraznim predmetima. Ti su se predmeti po svemu sudeći odlagali na za to točno predviđena mjesta.

Kršenje pravila

Postojala su pravila da se otpad morao zbrinjavati izvan gradskih zidina, ali ovo jasno svjedoči o kršenju takvih propisa i pragmatičnom odlaganju otpada na mjesta koja su bila smještena u blizini njegova gomilanja. Godine 2021. pronađen je na rimskom forumu nalaz koji pokazuje da su postojali medicinski deponiji. Konkretni se otpad smjestio u blizini pekarske bolnice Ospedale dei Fornari iz 16. stoljeća. Postojanje bolnice ceha pehara pokazuje da je ovo udruženje bilo prosperitetno, kao i da su očito njegovi članovi imali posebnu zdravstvenu skrb.


Puna cisterna medicinskog otpada

Nalaz medicinskog otpada je identificirao tim istraživača iz Italije i Danske, a njihovi rezultati su objavljeni u časopisu Antiquity, u travnju 2023. Bolničko osoblje ovog pekarskog udruženja je iskoristilo cisternu za bacanje medicinskog otpada. U cisterni je pronađeno dosta keramike i stakla, ali i osobnih predmeta koji su vjerojatno pripadali zaraženim pacijentima. U ono vrijeme učinak sterilizacije nije bio poznat. Smatra se da su svi pacijenti u ovoj bolnici dobivali svoj vrč, čašu za piće, zdjelu i tanjur, što nam se čini iz perspektive onog vremena pravim malim luksuzom privilegiranih. Među predmetima u cisterni nađeni su i pokazatelji spaljivanja namještaja što je u skladu s praksom da se spaljuje sve ono što je došlo u dodir sa zaraženima primjerice od kuge, o čemu je pisao talijanski liječnik Quinto Tiberio Angelerio. Ovaj je liječnik objavio popis pravila – koja pomažu u sprečavanju širenja bolesti. Cisterna je na kraju zabrtvljena glinom i tako sačuvana sve do nedavno.

Većinu ovdje nađenih posuda arheolozi povezuju s posudama za urin. Pouda za urin se nazivala u latinskom jeziku matula. U srednjem vijeku i renesansi uroskopija je bila središnji dijagnostički alat. Pacijentov bi se urin ulijevao u bocu, a liječnik bi promotrao njegovu boju, sedimentaciju i miris, a ponekad čak i okus. Takve analize mogle su pomoći u identificiranju pojedinih bolesti. Liječnici koji su kušali mokraću osoba s dijabetesom kažu da im je urin sladak zbog viška glukoze. Uglavnom jasno je da se u ranoj renesansi zbrinjava medicinski otpad odnosno da postoji određeni sustav kontrole širenja bolesti.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari