Hendersonov otok, nenaseljeni atol u južnom Pacifiku, poznat je po nevjerojatnoj bioraznolikosti. Na ovome tektonski uzdignutom koraljnom otoku u arhipelagu Pitcairn, koji se od 1988. godine nalazi na UNESCO-vu popisu mjesta svjetske baštine, dom je pronašlo petnaestak endemskih vrsta morskih ptica. Otok čija je ukupna površina manja od četrdeset kvadratnih kilometara često posjećuju znanstvenici, budući da je njegova ekologija više-manje nedirnuta ljudskim prisustvom, a svojim izoliranim smještajem pruža idealno okružje za proučavanje dinamike otočnog razvoja i prirodne selekcije. Tijekom ekspedicije 1991. godine, znanstvenici su u jednoj od mnogobrojnih otočkih špilja otkrili fosilizirane ostatke ranije nepoznate vrste šljuke. Riječ je o ptici močvarici koja je, smatraju stručnjaci, izumrla prije više stoljeća. Kosti su dugo bile zaboravljene u podrumu Muzeja Prirodne povijesti u Canterburyju, a nedavno ih je detaljno proučio tim sastavljen od australskih, novozelandskih, danskih, švicarskih, nizozemskih i kineskih znanstvenika. Vrsta, koju su u čast čuvenog ornitologa Edwarda K. Saula nazvali Prosobonia sauli, jedna je od ukupno pet poznatih močvarica s Hendersonovog otoka. Četiri su izumrle a jedna – Prosobonia parvirostris (poznata i pod polinezijskim imenom Tuamotu) – i danas živi na tamošnjim obalama ali je, nažalost, ugrožena. “Pretpostavljamo da je Prosobonia sauli izumrla u jedanaestom stoljeću, što je koincidiralo s dolaskom ljudi na otok”, ispričala je voditeljica tima Vanesa De Pietri, paleontologinja zaposlena u Muzeju prirodne znanosti u Canterburyju. “Moguće je da su polinezijski doseljenici, koji su ondje živjeli do petnaestog stoljeća, na svojim brodovima donijeli štakore, koji su istrijebili ove neletačice”. Ove ptice, dodaje znanstvenica, imale su dugačke noge i uske ravne kljunove – obje karakteristike bile su prilagodba na život u tom području te su im omogućavale da se s lakoćom kreću u dubljoj vodi i love plijen.
Piše: Lucija Kapural
