Što ga je proslavilo, to ga je i ubilo: Život francuskog diva

Američko hrvanje mogli bismo opisati kao sport koji to baš i nije. Profesionalni wrestleri, u našim krajevima poznati i kao “kečeri”, osim protivnika mlate ozbiljnu lovu, a sve zahvaljujući publici koja je više nego voljna isključiti zdrav razum i pretvarati se da su borbe stvarne a ne dobrim dijelom koreografirane. Zvijezde WWF-a zapravo nude jednu varijantu cirkusa, čiji su elementi vulgarno vrijeđanje protivnika, dovođenje životinja u ring te povremeno mlaćenje sudaca. Jedna od najvećih legendi ovoga “sporta” bio je André René Roussimoff (1946. – 1993.), gigantski Francuz koji je mogao podići automobil i baciti ga na protivnika. Nažalost, ono što ga je učinilo planetarno slavnim, gorostasan rast, u konačnici mu je i presudilo.

Ovaj muškarac postao je zvijezda zbog svoje bolesti, rijetkoga genetskog poremećaja zvanog akromegalija. Jednostavnije rečeno, zbog podivljalih hormona izrastao je dva metra i dvadeset pet centimetara u visinu, a vaga na koju bi stao – ne obična već ona namijenjena za stoku – pokazivala je između 220 i 230 kilograma, ovisno o sezoni.

Kao mladić, radio je na očevoj farmi u Coulommiersu a, nakon što je napustio školu, posvetio se poslovima poput cijepanja drva, prevrtanja bala sijena i slaganja cigli. Kad ga je otkrio britanski boksački promotor Alfred Hayes, za život je počeo zarađivati u ringu. Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, seli u Sjedinjene Američke Države i postaje kečerski megastar – punih petnaest godina bio je neporažen!

Isprva je nastupao pod pomalo komičnim imenom “Eiffelov toranj”, da bi se kasnije opredijelio za ono koje mu je najbolje pristajalo, “André the Giant” odnosno “Div André”. Onako golem, mahnitog pogleda, s dugačkim kovrčavim zulufima, tjerao je strah u kosti publici. Na repertoaru je imao niz efektnih završnih udaraca: “gorilla splash slam” (podizanje protivnika iznad glave i bacanje njegova tijela na pod), “sit down splash” (sjedanje na protivnika) i “headbutt” (gnječenje protivnikove glave stražnjicom) samo su neki od njih.

Godine 1974. ušao je u “Guinnessovu knjigu rekorda” kao najbolje plaćeni kečer u povijesti. Nažalost, njegovo zdravlje već tada je već bilo ozbiljno ugroženo. Kako mu je i srce bilo preveliko, vrlo teško se nosio s naporima. Kad nije bio u ringu ili na televiziji, uglavnom je boravio u invalidskim kolicima. Umirovio se koncem 1992. godine, napokon poslušavši savjete liječnika, no bilo je prekasno. Umro je nekoliko mjeseci kasnije, od infarkta, u pariškoj hotelskoj sobi. Bizarno, dogodilo se to na dan očeve sahrane, zbog koje je i bio doputovao u francusku prijestolnicu!

Piše: Lucija Kapural

Komentari