Stari i lijepi božićni običaji diljem svijeta, 2. dio

Donosimo nastavak priče o zanimljivim božićnim običajima u pojedinim zemljama!

Češka

Češki folklor bogat je osebujnim ritualima, a mnogi od njih tiču se upravo Božića. Neki od tih običaja, poput paljenja svjetla u kući tek nakon što se zvijezde pojave, zbog svoje su nepraktičnosti napušteni, dok se neki primjenjuju i u najmodernijim kućanstvima. Tako ćete, primjerice, za božićnim stolom vrlo rijetko zateći neparan broj osoba – Česi vjeruju da onaj tko je “višak” neće dočekati naredni Božić! Dok se za Badnjak posti (vjerovanje da bi onaj tko nijednom ne “zgriješi” tijekom dana na zidu trebao vidjeti zlatno prase možda se može objasniti halucinacijom uslijed gladi), božićna trpeza svija se od probranih delicija. Tradicionalni jelovnik sastoji se od riblje juhe (“rybí polévka”), šarana (nakon što ga slistite, kost valja staviti ispod tanjura, što će vam osigurati financijsko blagostanje tijekom godine), salate od krumpira (recept za ovo jelo razlikuje se od obitelji do obitelji i čuva se kao najstroža tajna), jela od gljiva i kiselog zelja. Najpopularniji deserti su savijača od jabuka (“vánočka”) i suhi kolačići od đumbira (“vánoční cukroví”). Mogućnost prežderavanja je velika: nitko ne smije ustati od stola dok nije slistio sve s tanjura, u protivnom će ga, vjeruje se, zadesiti nesreća… A za zaštitu od zla, ispod božićnog stola stavlja se teglica meda.


Španjolska

Blagdanski običaji u Španjolskoj iznimno su živopisni i dramatični. Preskakanje vatre (“hogueras”) obavlja se na Badnjak, dakako na otvorenom, uz radosno klicanje djece. Ovaj ritual datira iz pretkršćanskih vremena, a funkcija mu je zaštita od bolesti. Nakon ponoćne mise (poznate kao “la misa del gallo” odnosno “pijetlova misa”, budući da traje do jedan ujutro), pleše se jota, uz pratnju gitare i kastanjeta. Na blagdanskom meniju su najfinija jela od plodova mora, ribe i janjetine, neizostavna iberska šunka te purica punjena gljivama. Za kraj se poslužuju turrón (ljepljiva i dozlaboga kalorična slastica od badema, meda, šećera i bjelanjka), polvorón (slatki kruh punjen bademima) i roscón de reyes (“kraljev prsten”, kolač s rupom u sredini punjen smokvama i višnjama).

Engleska

Prije invazije američkih običaja, božićne svečanosti u Engleskoj bile su nezamislive bez pečene guske (sjetite se pjesmice “Christmas is coming and the goose is getting fat”!). Danas ju je s blagdanskog menija gotovo u potpunosti istisnula purica nadjevena kruhom i suhim voćem. Popularno glavno jelo jest i pita od mljevenog mesa, a među prilozima ćete najčešće naći pečene krumpire, prokulice i bijeli krem umak. Tradicionalni desert, koji datira iz viktorijanskih vremena, jest puding od šljiva (“plummpuding”). U njega se skriva novčić koji bi onome tko ga zagrize trebao donijeti bogatstvo (nadajmo se ne i lom zuba). Sve se zalijeva golemim količinama alkohola i nezaobilaznim eggnogom, napitkom od mlijeka, vrhnja i šećera s dodatkom cimeta i muškatnih oraščića. Za šalu raspoloženi Englezi uz svaki tanjur postavljaju po jedan “cracker”, eksploziv skriven u tuljcima živih boja. Zanimljiv je i podatak da je Engleska prva država koja je kao božićni ukras počela koristiti imelu.

Francuska

Post završava nakon ponoćne mise, a tada je vrijeme za “reveillon”, raskošnu gozbu koja nerijetko potraje sve do zore. Glavno jelo varira ovisno o regionalnim kulinarskim tradicijama: u Alsaceu se servira guska, u Burgundiji purica punjena kestenima, dok Parižani slave uz kamenice, jakobove kapice i paštetu od guščje jetre (“foie gras”). Obrok se može sastojati i od peradi, šunke, raznih salata, sira i, dakako, vina. Za desert se poslužuju mandarine, orasi, lješnjaci i nezaobilazni “bûche de Noël”, čokoladni kolač u obliku panja (na slici!). Potonji je spomen na drevnu tradiciju spaljivanja debla u svrhu rastjerivanja zlih duhova. Nakon večere, kad obitelj odlazi u krevet, hranu ostavljaju na stolu u slučaju da se pojavi Djevica Marija.

Piše: Lucija Kapural

Komentari