Big Ben, Westminsterska opatija, Tower Bridge, Buckinghamska palača, West End, Hyde Park, Kew Gardens, Trafalgar Square, Piccadilly Circus, Wembley… Po mnogima, London je jedan od najljepših gradova na svijetu. No, glavni i najveći grad Engleske ne sastoji se samo od znamenitosti već ima i svoju mračnu utrobu. U prošlosti, bio je leglo bolesti, razvrata i nasilja.
Kathryn Krakowka, profesorica arheologije na Sveučilištu Oxford, došla je do zanimljivih podataka o rodnoj i klasnoj uvjetovanosti nasilja u srednjovjekovnom Londonu. Znanstvenica je analizirala 399 lubanja sa šest londonskih groblja, koje datiraju od 1050. do 1550. godine, te otkrila da su mladi muškarci niže klase u srednjovjekovnom Londonu bili žrtve ekstremnih razina nasilja. Lubanje iz samostanskih grobnica, rezerviranih za one imućnije, većim su dijelom bile cjelovite, dok su na onima sa župnog groblja, gdje je besplatno pokapana sirotinja, pronađeni brojni tragovi traume. Na čak deset posto potonjih otkrivene su ozljede koje su rezultirale smrću, a sve odreda su pripadale muškarcima između dvadeset šest i trideset pet godine starosti.
“Čini se da je nasilje u srednjovjekovnom Londonu bilo usko vezano za spol i društveni status”, objašnjava dr. Krakowka, zaključujući da su više klase imale pristup pravnom sustavu koji se tada razvijao, dok su siromašni morali pronaći manje formalne načine za razrješavanje sukoba.
Mrtvozornički spisi iz tog vremena pokazuju da se najviše ubojstava događalo nedjeljom navečer, kad su se brojni muškarci iz radničke klase opuštali u lokalnim tavernama, te ponedjeljkom ujutro, kad bi svađe potrajale do jutarnjih sati. “Ovo, u kombinaciji s mojim rezultatima, vjerojatno znači da su muškarci nižeg statusa, koji nisu mogli platiti odvjetnika, konflikte rješavali borbama, po svoj prilici pod utjecajem pijanstva”, dodaje Krakowka. Nasuprot njima, ljudi visokog statusa borili su se unutar formalnijeg sustava dvoboja, a lubanje duelista štitili su šljemovi.
Piše: Lucija Kapural
