Jedna od najpoznatiji anglosaksonskih srednjovjekovnih legendi govori o plemkinji koja je ostala zapamćena kao “Lady Godiva”. Kao i svaka legendarna priča i ova ima više različitih slojeva, između kojih treba razlučiti granicu između povijesne zbilje i mašte.
Godiva žena “mračnog” grofa
Prema podacima koji su povijesno potvrđeni “Lady Godiva” se udala za jednog od najmoćnijih plemića tadašnje Engleske, grofa Leofrica od Mercije i gospodara Conventryja. Činjenica je i da je taj “mračni” grof stanovnike svog grada Coventryja opteretio teškim porezima zbog čega je i bio omražen među svojim suvremenicima. Navodno su Godivu silno zasmetali muževljevi porezi koji su bili na štetu samog grada, a u konačnici i njegova vlasnika jer su ometali brži gospodarski razvoj kraja.
Gola plemkinja na konju
Priča kaže kako je ona pokušavala muža nagovoriti da odustane od svoje politike teškog oporezivanja, a da joj je on umoran od stalnog prigovaranja ponudio prijedlog prema kojem će to učiniti, ali samo ako projaše gola kroz prometni dio grada. Lady Godiva je potom pametno zatražila od stanovnika Conventryja da u trenutku kada ona dojaše do grada ostanu unutar svojih kuća i zatvore vrata i prozore, kako bi mogla učiniti ono što od nje traži suprug, a za njihovo dobro. Legenda kaže da je 10. srpnja 1040. godine sjela na konja gola te se zaogrnula samo svojom dugom kosom kako bi prekrila nago tijelo te je tako projahala gradom. U priči se spominje i stanoviti krojač Tom (poznat i kao Peeping Tom, koji je danas sinonim u engleskom jeziku za voajera), a koji je odlučio otvoriti prozor i “baciti” pogled na golu ženu, no prema legendi odmah je oslijepio, ne vidjevši ono što je htio.
Kroničari o Godivi, njezinom suprugu i voajeru Tomu
Sigurno je da je Lady Godiva, zajedno sa svojim suprugom, osnovala benediktinski samostan i katedralu Sv. Marije, kao i da je svog muža nadživjela za deset godina. Ove je podatke zabilježio po prvi puta kroničar Florenc od Worcestera u 12. st. Međutim, on ne donosi sporni dio priče o “Lady Godivi” kao goloj jahačici. Sporenje između supružnika oko poreza i njezino obnaženo jahanje na konju pribilježio je jedan drugi pisac, Roger iz Wendovera u prvoj polovici 13. st.; ali njegove bilješke suvremeni povjesničari ne smatraju vjerodostojnim jer je bilo sklon bilježenju neprovjerenih podataka koje je čuo. Ipak poznato je iz jednog kasnijeg izvora, Ranulfa Higdena (kraj 13. i početak 14. st.), da je spomenuti grof doista ukinuo sve teške poreze u gradu Coventryju, osim poreza na konje. Glede priče o voajeru Tomu on se spominje u naknadnom dodatku iz 17 st. Navodno je bio ne samo krojač već i konjušar spomenute Godive.
Ako je jahala, jahala je samo u donjem rublju
Ukoliko u ovom činu jahanja “Lady Godive” ima povijesne autentičnosti, onda se smatra da takvo što naprosto nije bilo moguće kada je u pitanju žena visoka roda. Ukoliko je jahala “gola” kako je zabilježeno onda je to moglo biti, smatraju povjesničari, u bijeloj odjeći bez rukava, odnosno onome što se tada smatralo donjim rubljem. Uz to je onda vjerojatno bila lišena i nakita koji je bio zaštiti znak viših slojeva, a što bi bilo za ženu njezina roda istovjetno kao i da je hodala gola. Ukoliko pak u ovoj priči o Godivinom jahanju nema nikakve autentičnosti, onda je moguće da je riječ o načinu da se ocrni ugled žene koja je slovila kao izuzetno religiozna i lijepa.
Festival posvećen Godivi
Zanimljivo je za spomenuti da se u Conventryju njeguje uspomena na ovu slavnu plemkinju kroz višednevni festival posvećen upravo njoj. Tradicionalna povorka započela je još u 17. st., a oživljena je zadnjih godina, kao zasigurno profitabilna i dobro osmišljena gradska atrakcija. Održava se krajem lipnja i početkom srpnja.
Piše: Sonja Kirchhoffer
