Srednjovjekovna legenda o goloj jahačici koja raspiruje maštu

Jedna od najpoznatiji anglosaksonskih srednjovjekovnih legendi govori o plemkinji koja je u povijesti ostala zapamćena kao “Lady Godiva”. Kao i svaka legendarna priča i ova ima više različitih slojeva, između kojih treba razlučiti granicu između povijesne zbilje i mašte.

Godiva žena “mračnog” grofa

Prema podacima koji su povijesno potvrđeni “Lady Godiva” se udala za jednog od najmoćnijih plemića tadašnje Engleskoj, grofa Leofrica od Mercije i gospodara Conventryja. Činjenica je i da je taj “mračni” grof stanovnike svog grada Coventryja opteretio teškim porezima. Nakon ovoga dolazimo do “skliskog terena” na kojemu je granica između zbilje i mašte vrlo nejasna. Navodno su Godivu silno zasmetali muževljevi porezi koji su bili na štetu samog grada, a u konačnici i njegova vlasnika jer su ometali gospodarski razvoj spomenutog grada.

Gola plemkinja na konju


Priča kaže kako je ona pokušavala muža nagovoriti da odustane od svoje politike teškog oporezivanja, a da joj je on umoran od njezina prigovaranja ponudio prijedlog prema kojem će učiniti to što traži, ali samo ako projaše gola kroz prometni dio grada. Lady Godiva je potom pametno zatražila od stanovnika Conventryja da u trenutku kada stigne do grada ostanu unutar svojih kuća i zatvore vrata i prozore, kako bi ona mogla učiniti ono što od nje traži suprug. Legenda kaže da je sjela na konja gola te se zaogrnula svojom dugom kosom kako bi prekrila svoje bujne grudi i druge ženske dražesti te projahala gradom. U priči se spominje i stanoviti krojač Tom (poznat i kao Peeping Tom, koji je danas sinonim u engleskom jeziku za voajera), koji je odlučio otvoriti prozor i “baciti” pogled na golu ženu, no prema legendi odmah je oslijepio, ne vidjevši ono što je htio.

Kroničari o Godivi, njezinom suprugu i voajeru Tomu

Sigurno je da je Lady Godiva, zajedno sa svojim suprugom, osnovala benediktinski samostan i katedralu Sv. Marije, kao i da je svog muža nadživjela za deset godina. Ove je podatke zabilježio po prvi puta kroničar Florenc od Worcestera u 12. st. Međutim, on ne donosi sporni dio priče o “Lady Godivi” kao goloj jahačici. Sporenje između supružnika oko poreza i njezino obnaženo jahanje na konju pribilježio je jedan drugi kroničar, Roger iz Wendovera u prvoj polovici 13. st.; ali njegove bilješke suvremeni povjesničari ne smatraju vjerodostojnim jer je bilo sklon neprovjerenom i lakovjernom bilježenju podataka koje je čuo. Ipak poznato je iz jednog kasnijeg izvora, Ranulfa Higdena (kraj 13. i početak 14. st.), da je spomenuti grof doista ukinuo sve teške poreze u gradu Coventryju, osim poreza na konje. Glede priče o voajeru Tomu ona je naknadni dodatak iz 17 st., a u kojem se spominje kao krojač, ali i konjušar spomenute Godive.

Ako je jahala, jahala je samo u donjem rublju 

Ukoliko u ovom činu jahanja “Lady Godive” ima povijesne autentičnosti, onda se smatra da takvo što naprosto nije bilo moguće kada je u  pitanju žena visoka roda. Ukoliko je jahala “gola” kako je zabilježeno onda je to moglo biti, smatraju povjesničari, u bijeloj odjeći bez rukava, odnosno onome što se tada smatralo donjim rubljem. Uz to je onda vjerojatno bila lišena i nakita koji je bio zaštiti znak viših slojeva, a što bi bilo za ženu njezina roda istovjeno kao i da je hodala gola. Ukoliko pak u ovoj priči o Godivinom jahanju nema nikakve autentičnosti, onda je moguće da je riječ o načinu da se ocrni ugled žene koja je slovila kao izuzetno religiozna i lijepa.

Festival posvećen Godivi

Zanimljivo je za spomenuti da se u Conventryju njeguje uspomena na ovu slavnu plemkinju kroz višednevni festival posvećen upravo njoj. Tradicionalna povorka započela je još u 17. st., a oživljena je zadnjih godina, kao zasigurno profitabilna i dobro osmišljena gradska atrakcija.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari