Sramota belgijskog pravosuđa: Slučaj Marca Dutrouxa doveo je do najvećih demonstracija u povijesti zemlje

Šestog dana mjeseca studenog, godine 1956., nad Bruxellesom se otvorilo nebo. Dok su munje parale zrak a ledeni vjetar hučao među zgradama, Jeannine Dutroux vrištala je u porađajnim mukama. Kad su joj napokon položili sina na prsa, umorno se ali sretno nasmiješila, ne sluteći da će njeno čedo, kojem je nadjenula ime Marc, nekoliko desetljeća kasnije postati najomraženiji čovjek u zemlji.

Jeannine i njen suprug bili su učitelji, ugledni članovi zajednice. Njihov brak, koji se i bliskim prijateljima činio idiličnim, raspao se kad je Marcu bilo petnaest godina. Nedugo nakon toga, mladić, koji je i prije bio problematičan i neprilagođen, krenut će stazom kriminala. Krao je automobile, prodavao drogu i obijao sefove, postajući sve vještiji u tim “poslovima”. Oženio se kad mu je bilo dvadeset godina. Par je uselio u kuću kupljenu novcem od droge te dobio dvoje djece. Novopečena gospođa Dutroux vrlo je brzo počela proklinjati dan kad je upoznala Marca: osim što je imao mnoštvo ljubavnica, bračnu nježnost redovito je izražavao šakama. Nesretnica je napokon skupila djecu te, pod okriljem noći, pobjegla od zlostavljača. Ovaj nije dugo tražio novu partnericu. Michelle Martin, jedna od njegovih ljubavnica, pristala se udati za njega.

Michelle će se pokazati kao puno prikladnija žena za čovjeka kao što je Dutroux. Ne samo da joj nije smetalo što njen dragi liježe s drugim ženama, već ga je na to i sama poticala. Nerijetko mu je pribavljala ljubavnice, mahom vrlo mlade djevojke. Michelle je dijelila mračne seksualne sklonosti s mužem: godine 1989. par je oteo pet djevojčica, da bi ih potom Dutroux silovao i premlatio. Monstrum je osuđen na trinaest godina zatvora ali je, zahvaljujući liberalnim belgijskim zatvorima i “uzornom ponašanju”, na slobodu pušten nakon tri godine. Bio je to prvi u nizu propusta belgijskog pravosuđa.

Teško je povjerovati, no policija nije reagirala na pismo Dutrouxove majke, koja ih je upozorila da je njen sin u svome domu izgradio tamnicu. “Uvjerena sam da tamo dovlači djevojke… Mlade djevojke”, stajalo je u pismu na koje nitko nije odgovorio. Nažalost, žena je bila u pravu: ispod podruma kuće u Charleroiju, Dutroux je iskopao tajnu prostoriju i opremio je suvremenim elektroničkim uređajima. U toj mračnoj, zagušljivoj izbi dvije će djevojčice upoznati vrhunce patnje i poniženja, a potom mučku smrt.


Julie Lejeune i Melissu Russo, krhke osmogodišnjakinje, Dutroux je oteo u blizini njihovih domova u Liegeu. Strah koji su osjećale nagurane u podzemnu tamnicu te svakodnevno silovane i mučene od strane Dutrouxa i njegovih kompanjona bolje je ne zamišljati. Da stvar bude gora, Dutroux i njegova supruga zlostavljanja su ovjekovječili videokamerom, da bi snimke kasnije za goleme svote prodavali drugim pedofilima.

Nakon dva mjeseca svakodnevnog silovanja, Dutroux se zasitio djevojčica. “Potrebna nam je ‘svježa krv’, prijatelju!”, namignuo je vjernom pomagaču Bernardu Weinsteinu. Ovaj je kimnuo glavom. “Znam gdje ćeš naći ono što želiš”, nacerio se. Odvezli su se do osnovne škole u predgrađu te oteli djevojčice An Marchal i Eefje Lambrecks, koje su se nakon nastave vraćale kući. Odvezli su ih u Weinsteinovu kuću, gdje su ih silovali a potom pretukli do smrti. Iz samo njemu poznatih razloga, Dutroux je potom ubio i Weinsteina. Kad je pala noć, tri trupla je zakopao u vrtu ispod štaglja.

U međuvremenu, Julie Lejeune i Melissa Russo još su bile žive u tamnici u Charleroiju. Sirotice nisu mogle ni slutiti da im je spas u jednom trenutku bio nadohvat ruke. Naime, policija je zaprimila anonimnu dojavu o Dutrouxovim pedofilskim aktivnostima, štoviše, osoba koja ih je nazvala izričito je spomenula podzemnu tamnicu u njegovoj kući. Nevjerojatno, pripadnici snaga zakona pretražili su kuću u Charleroiju a da nisu pronašli djevojčice. Spustili su se čak u podrum, ali činjenica da je u inače prljavoj i neurednoj prostoriji jedna četvorina bila svježe oličena nije privukla njihovu pažnju. “Sve je u redu”, zaključili su, a potom se pozdravili s Dutrouxom, ispričavši se na smetnji. Taj ishitreni zaključak djevojčice će koštati života… A smrt koju im je sudbina namijenila bit će jako polagana i jako bolna.

Naime, nedugo nakon traljavog pretresa, Dutroux je zbog krađe automobila na četiri mjeseca zaglavio iza rešetaka. Kad je odlazio u zatvor, naložio je supruzi da redoviti hrani zatočenice. Ovaj put, Michelle Martin nije poslušala goru polovicu. Kasnije, kad na sudu bude odgovarala za svoja zlodjela, objasnit će kako u podrum nije silazila jer se bojala – mraka! Kad je Dutroux izišao na slobodu, otkrio je da su njegove žrtve umrle od gladi. “Glupa kujo!”, dreknuo je na suprugu. “Zbog tebe ponovno moram u opskrbu!”. Nije, dakako, mislio na opskrbu svježim namirnicama. Trebale su mu svježe žrtve.

U svibnju 1996. oteo je 14-godišnju Sabine Dardenne. Kako bi slomio otpor žrtve, postavio se u ulogu njena zaštitnika: govorio joj je da će je spasiti od pedofilske bande koja je naručila njenu otmicu. “Žao mi je, zlato, ali roditelji te očito ne vole. Odbili su platiti otkupninu za tebe!”, lagao je prestrašenoj djevojci. Nakon sedamdeset dva dana u tamnici, tijekom kojih je opetovano bila silovana, Sabinei se pridružila posljednja Dutrouxova žrtva, 12-godišnja Laetitia Delhez. Srećom, očevidac je promatrao kako krupni muškarac nagurava djevojčicu u automobil i ostao dovoljno pribran da zapiše broj registarskih tablica. Policija je napokon pronašla tamnicu te spasila Sabine i Laetitiju, a Dutroux i supruga su uhićeni. Tijekom ispitivanja, osumnjičenik je ispričao da je on samo pijun mnogo veće urote. “Možda i jesam monstrum, no nisam djelovao sam. Neki od najuglednijih članova zajednice do grla su u ovome”, izjavio je. Dok je nacija užasnuto promatrala, ubojica je odveo policiju do tijela pet žrtava.

Taj se užas pretvorio u bijes kad je tužiteljstvo počelo odigovlačiti sa slučajem. Pronijela se glasina da suđenje sabotiraju pedofili iz visokih krugova belgijskog društva, a Dutrouxove tvrdnje da su se u njegovim podzemnim odajama “zabavljali” policajci i političari dodatno su ih raspirivale. Glavni tužitelj iznenada je skinut sa slučaja pod izgovorom da bi, zato što se pojavio na komemoraciji za žrtve, mogao biti pristran u djelovanju. Ta odluka izazvala je jedan od najvećih prosvjeda u belgijskoj povijesti. Žaleći se na korupciju vlasti, 300.000 građana izišlo je na ulice. Odjeveni u bijelo, kao simbol nevinosti žrtava, zahtijevali su reformu pravosudnog sustava. Dvije godine kasnije, Dutroux je nakratko bio pobjegao iz zatvora, što je još više razbjesnilo narod. Mnogi su spekulitali da su mu policajci omogućili bijeg, kako bi zataškali umiješanost moćnika u pedofilske aktivnosti. Zbog te epizode, dva ministra bila su prisiljena dati ostavke.

Suđenje je napokon počelo u ožujku 2004., gotovo osam godina nakon Dutrouxova uhićenja. Proglašen je krivim te osuđen na doživotnu robiju. Zbog pomaganja supugu te zato što je dopustila da dvije djevojčice umru od gladi, Michelle Martin dobila je tridesetogodišnji odmor na državnim jaslama. Krivnja je dokazana i Jean-Michelu Nihoulu, koji je zbog distribuiranja videozapisa mučenja dobio pet godina, te Michelu Lelievreu, koji je zbog silovanja osuđen na dvadeset pet godina zatvora. Belgijski moćnici, koje je Dutroux poimence naveo kao sudionike pedofilskog lanca, nikada nisu izišli pred lice pravde.

Piše: Lucija Kapural

Komentari