Kad je Njemačka izgubila Prvi svjetski rat, u zemlji je nastupilo beznađe. Ratne reparacije bacile su gospodarstvo na koljena, a inflacija je bila tolika da je, umjesto ugljena ili drva, postalo jeftinije paliti novčanice i tako se grijati. Poput pločica za domino, propadali su poslovi, banke i tvornice, popljoprivrednici više nisu mogli prodavati svoje proizvode, a rekordna nezaposlenost mnoge je dovela na rub gladi. U takvoj konstelaciji, svoju su priliku vidjeli ljudi lišeni empatije, spremni na zvjerstva, ali i brojni “prodavači magle”.
U potonjoj karegoriji se, dijelom zbog svoje eterične ljepote a dijelom zbog autoriteta kojim je zračila, istaknula jedna – Hrvatica! Javnosti se predstavila kao medij sa sposobnošću telepatije, da bi kasnije postala jedna od vodećih okultistica Trećeg Reicha, pouzdanica Hessa, Himmlera te samog Hitlera. Kako je jedna mlada plavojka uspjela ući u krug povjerenja nacističkih glavešina?
Rođena na Noć vještica
Da Marija Oršić po mnogočemu odskače od okoline, postalo je jasno još kad je bila beba. Na svijet je stigla 31. listopada 1895. godine u Zagrebu, a taj datum će kasnije opetovano naglašavati u svojoj praksi – radilo se, naime, o Noći vještica, drevnome keltskom blagdanu. Odrasla je u dobrostojećoj obitelji: otac Tomislav bio je ugledni zagrebački arhitekt, a majka Sabine, Bečanka od koje je baštinila ljepotu i gracioznost, zvijezda baletnog ansambla.
Maria je nedvojbeno bila inteligentna djevojčica – naučila je čitati prije trećeg rođendana, da bi već kao školarka počela pokazivati zanimnje za okultstičku literaturu. Vjerojatno pod utjecajem pročitanog, počela je govoriti o sebi kao mediju, odnosno hvaliti se da svakodnevno razgovara s duhovima pokojnika. Budući da je bila blagoglagoljiva, teatralna i manipulativna, mnogi su joj povjerovali.
Bila je u stanju “prodati” ljudima i najveće nebuloze – primjerice, tvrdila je kako komunicira s naprednom rasom iz daleke galaksije, čiji izaslanici stoljećima posjećuju Zemlju kako bi se križali s ljudima te stvorili superiornu rasu (zašto su ovakvi “biseri”, godinama kasnije, naišli na plodno tlo u nacističkim krugovima, nije potrebno podrobnije objašnjavati).
Tajno društvo
Prvi detaljan prikaz Marije Oršić datira iz 1967. godine. U knjizi “Zora čarobnjaka”, autori Louis Pauwels i Jacques Bergierin opisuju je kao ljepoticu krupnih modrih očiju i porculanske puti. Prema njima, u München se doselila u 1919. godine s neimenovanim zaručnikom, da bi već u narednih nekoliko tjedana “raširila pipke” na vodeća okultistička društva u zemlji. U tim krugovima, gdje su se nacionalističke i metafizičke ideje miješale u osebujan “miks”, Marijine priče o vraćanju slave poraženoj Njemačkoj – uz intergalaktičku pomoć – slušane su s najdubljim poštovanjem. Uz to, žestoko je zagovarala ujedinjenje Austrije i Njemačke, što je dodatno doprinijelo njezinu strelovitom usponu.
Za Marijinu vezu s nacistima zaslužan je Karl Haushofer, bivši general njemačke carske vojske i bliski prijatelj Rudolfa Hessa. U kolibi na Alpama, skrivenoj duboko u šumama oko pitoresknog Berhtesgadena, tajnom društvu Thule, kojem je i sam pripadao, predstavio je dvije neobične djevojke. Jedna je bila šutljiva, pomalo bojažljiva brineta koja je uzela “umjetničko ime” Zigrun, po Valkiri iz nordijske mitologije. Druga, znatno drčnija djevojka, bila je plavuša Marija Oršić.
Karakterno su se razlikovale kao dan i noć, no imale su identičan styling – bile su odjevene u bijele haljine, a dugačke kose bile su im skupljene u visoke repove. Potonje nije bio puki hir, odnosno prkošenje tada dominantnom trendu kraćih ženskih frizura: djevojke su tvrdile da im upravo dugačke lasi služe kao svojevrsne antene za kontakt s drugim dimenzijama.
Arijevci s planeta Aldebaran
Pripadnici Thulea bili su oduševljeni nastupom gošći, napose Marije – vjerovali su kako će njene ekstrasenzorne moći uvelike doprinijeti njihovom cilju. Ovo tajno okultno društvo tragalo je, naime, za mitskom zemljom Thulu, koju spominju još antički geografi. No, dok su antički autori smatrali da se radi o stvarnome mjestu, članovi Thulea bili su uvjereni kako je to svojevrsna nordijska Atlantida, izgubljeno kopno na kojem je živjela arijevska nadrasa.
Marija ne samo da je primljena u Thule, već joj je omogućeno da, u njegovom okrilju, osnuje vlastitu organizaciju, “Alldeutsche Gesellschaft für Metaphysik”. Poznatije kao “društvo Vril”, okupljalo je isključivo medije, mahom Marijine mlađahne prijateljice. Za njih, poznate i kao “Vrilerinnen”, riječ velike šefice bila je zakon.
Dolaskom nacista na vlast, Thule se formalno raspušta, zajedno sa svojim ograncima, no zapravo nastavlja djelovati u još većoj tajnosti, s brojnim čelnicima Trećeg Reicha u svojim redovima.
Marijin živopisan diskurs s vremenom je nadopunjen brojnim detaljima: osim kontakta s izvanzemaljskim arijevcima s Aldebarana (!), planeta u dalekom zviježđu Bika, članovi Vrila pokušavali su uspostaviti komunikaciju s još jednom superiornom rasom, onom koja, prema Marijinim riječima, nastanjuje šuplju unutrašnjost Zemlje. Obje misije su, pogađate, bile neuspješne, kao i ona možda najbizarnija: pokušaj izrade antigravitacijske letjelice. Evo kako je došlo do te ideje!
Zagonetni nestanak
U pratnji Rudolfa von Sebottendorffa, osnivača društva Thule, Oršić je jednom prilikom posjetila Rudolfa Hessa. Zajedno, pokušali su stupiti u kontakt s Dietrichom Eckartom, pokojnim članom društva i prevoditeljem Ibsena na njemački. Trojac je zasjeo za stol prekriven crnom tkaninom i uhvatio se za ruke, a Marija je ubrzo pala u trans. Dok se tako trzala, preokretala očima i govorila glasom “pokojnika”, dogodilo se nešto neobično: glava joj je odjednom pala na stol.
Kad ju je, nakon nekoliko minuta, podigla, okupljene je obavijestila da se Eckhart naprasno vratio u svoju duhovnu dimenziju, nakon čega je primila poruku entiteta po imenu Sumi, stanovnika Aldebarana, koji joj je objasnio da su njegovi bližnji, oni koji su preživjeli Veliki potop u doba Utnapištima, zapravo preci arijevske rase. “U transu”, Maria je zapisala Sumijevu poruku svojim nasljednicima, nekoliko nerazumljivih žvrljotina. Kasnije je tvrdila da je riječ o sumerskom pismu, odnosno uputama za konstrukciju letjelice koja bi zemaljske arijevce trebala odbaciti do Aldebarana.
Umjesto da joj daruju košulju koja se veže na leđima, nacisti su njene riječi shvatili ozbiljno. U siječnju 1944. godine, članice društva Vril sastale su se odličnicima poput Hitlera, Himmlera i dr. W. Schumanna, profesora na Tehnološkom sveučilištu u Münchenu. Potonjem je povjerena izrada prototipa letjelice “Vril 7 Huntsman”, koja je – brzinom svjetlosti – trebala poletjeti smjetu Aldebrana. Kako su dijagrami Marije Oršić bili teško razumljivi, a tehnologija nedovoljno napredna, nadobudan “Projekt Aldebaran” je obustavljen. Nedugo nakon toga, Marija je izgubila vid – ili je barem tako tvrdila.
Dana 11. ožujka 1945. godine, članovima društva Vril poslan je dokument s potpisom Marije Oršić. U njemu, stajala je tek jedna kriptična rečenica: “Niemand bleibt hier” (“Ovdje nema nikoga”). Nakon toga, Mariji i njenom zaručniku izgubio se svaki trag. Najodaniji sljedbenici bili su uvjereni da se par uspio domoći obećane zemlje, Aldebarana.
Piše: Lucija Kapural
