Simbolično puštanje balona pretvorilo se u fijasko u Clevelandu, što je pokazalo da treba voditi računa, između ostalog, i o zakonu gravitacije. Više o ovoj nesreći možete saznati iz članka kojeg danas donosimo.
Obaranje rekorda i skupljanje novca
Godine 1986. neprofitna organizacija United Way of Cleveland organizirala je spektakl puštanja balona, kako bi usmjerila pozornost javnosti na svoje postojanje te stvorila događaj za pamćenje. Zahvaljujući ovom događaju trebalo je prikupiti sredstva u humanitarne svrhe. Organizatori su željeli ujedno oboriti dotadašnji rekord u broju puštenih balona, a koji je do tada držao Disneyland. Puštanje balona je organizirano u gradu Clevelandu, u američkoj saveznoj državi Ohio.
Pripreme trajale danima
Spomenuta je organizacija angažirala masu volontera, koji su danima punili 1,5 milijuna balona helijem. Napunjene balonom su stavljali pod ogromnu mrežu koja je bila smještena na jednom kutu gradskog trga. Količina balona je na kraju bila toliko velika da je dosezala visinu zgrade od tri kata.
Puštanje i brzi pad
Dana 27. rujna 1986., zbog najavljenih loših vremenskih prilika, došlo je do nešto ranijeg puštanja balona od planiranog. Baloni su pušteni s glavnog trga oko 13 sati i 50 minuta. Svi su mislili da je to dobra ideja i da će baloni ostati u zraku dok se ne isprazne, nakon čega će pasti na zemlju, što se u načelu trebalo dogoditi, no nisu računali na čimbenik lošeg vremena. Hladan zrak i kiša doveli su do sudaranja balona, koji su još uvijek napunjeni plinom počeli padati prema tlu. Računa se da je vrlo brzo njih oko milijun palo natrag ne zemlju, što je izazvalo kaos u cestovnom i zračnom prometu. Dobar dio preostalih balona pao je na području Kanade.
Niz tužbi
Nekoliko balona palo je na obližnji pašnjak i uplašilo arapske konje. Vlasnica konja tražila je odštetu od dobrotvorne organizacije i za, kako je tvrdila, ozljeđivanje konja, i to u iznosu od 100 000 dolara. Tužba je riješena izvansudskom nagodbom, s tim da nije poznat podatak o iznosu koji je, pretpostavljamo, isplaćen vlasnici konja. Ipak, najgoru posljedicu izazvali su baloni padom na obližnje jezero Erie gdje su nestali ribolovci Raymond Broderick i Bernard Sulzer. Pretpostavlja se da su se prevrnuli iz čamca na uzburkanoj vodi i da su se utopili. Međutim, potraga koja je krenula za njima zbog velike količine balona na jezeru nije mogla razaznati njihova tijela od gomile ostataka lateksa koja je “preplavila” jezero. Tijela su nađena, ali tek nekoliko dana kasnije kada su dospjela na obalu. Ovdje je, također, došlo do tužbe pri čemu je iznos tražene odštete dosegnuo visinu od 3,2 milijuna dolara, i ovaj je slučaj poput prethodnog riješen izvansudskom nagodbom, zbog čega nije poznato koliki je iznos isplaćen
Umjesto sredstava “zaradili” trošak
Ovaj je događaj trebao prikupiti sredstva u humanitarne svrhe, no od toga, čini se, nije bilo ništa osim troška. Iako su organizatori u tiskanom izdanju Guinnessove knjige rekorda navedeni kao nosioci novog rekorda u puštanju balona 1988. godine, u idućem izdanju knjige su uklonjeni sa spiska, kako su pojasnili, iz sigurnosnih razloga.
Ovdje je unatoč dobrim namjerama organizatora uslijed niza nesretnih okolnosti i lošeg planiranja došlo do totalnog debakla koji je onemogućio adekvatnu potragu za stradalima na jezeru. Uz navedeno, nije zgorega spomenuti štetu koju materijali od kojih su baloni izrađeni nanose okolišu. Sve to dovodi do pitanja je li kratkotrajni spektakl vrijedan bilo čije patnje, kao i uopće onečišćenja okoliša.
Piše: Sonja Kirchhoffer
