Spašavanje kupole: Kako je mladi teoretski matematičar posramio iskusne grđevinare?

Ruđer Bošković (1711. – 1787.), mirni i samozatajni dubrovački isusovac koji je osjećaj dužnosti uvijek pretpostavljao materijalnim nagradama, bez sumnje je jedan od najblistavijih i najsvestranijih znanstvenih umova svih vremena. Renesansni čovjek u punom smislu riječi, zapažene rezultate postigao je u fizici, matematici, astronomiji, optici, geodeziji, hidrotehnici, meteorologiji, građevinskoj statici, filozofiji, teologiji i arheologiji, a dokazao se i kao nadahnut književnik te lukav posrednik u diplomatskim poslovima. Bio je član najuglednijih akademskih ustanova svoga vremena, intimni prijatelj okrunjenih glava diljem Europe te papin miljenik. Unatoč svim priznanjima koja je dobio za života, suvremenicima su mnoge njegove spoznaje – na kojima će budući znanstvenici graditi karijere – jednostavno izmicale. Objašnjenje je jednostavno: čovjek je bio ispred svoga vremena!

U službi Benedikta XIV., koji ga je smatrao jednim od najumnijih ljudi tog vremena, 1742. godine mu je povjeren iznimno važan zadatak. Papa je od njega zahtijevao da riješi problem pukotina koje su se pojavile na kupoli bazilike sv. Petra u Vatikanu, što je bio problem koji je zadao glavobolje i najiskusnijim građevinarima i arhitektima. Mnogi su negodovali zbog činjenice da im posao “otima” jedan mladić, i to – teoretski matematičar. “Ta on nema pojma o praksi! Ovo neće završiti dobro!”, rogoborili su uvrijeđeni građevinci. Unatoč prigovorima skeptika, mladićev genij bljesnuo je u svojoj punini. Primijenivši načelo virtualnog pomaka, metodu otprije poznatu u matematici ali nikad ranije primijenjenu u praksi, spasio je dragocjenu kupolu. Od tada, matematika se koristi u rješavanju građevinskih problema.

Naš znanstvenik zaslužan je i za druge važne statičke proračune i rješenja, poput ispitivanja stabilnosti carske knjižnice u Beču, prosudbe stabilnosti piramidalnog šiljka na milanskoj katedrali, ispitivanja nosivosti stupova u crkvi sv. Géneviève u Parizu, sanacije luka u Riminiju i Anconi… Zbog svega toga, može se smatrati pionirom statike u graditeljstvu. Uz to, radio je na isušivanju močvara u Italiji te stvorio prvu egzaktnu kartu papinske države. Onako usput, proveo je geodetska mjerenja u Austriju, Ugarskoj i Pijemontu te utemeljio i financirao zvjezdarnicu u Breri, učinivši je najmodernijom takvom ustanovom na svijetu.

Piše: Lucija Kapural

Komentari