Sparta u deset slika

Oko 1200. godine prije Krista, pleme Dorana zauzelo je najplodnije doline Grčke, usput porobljujući dotadašnje stanovnike, Ahejce i Jonjane. Stigavši na Peloponez, odlučili su ondje, na obalama rijeke Evrotas, stvoriti svoju državu, čijim je gradskim središtem postao Lakademon – poznatiji kao Sparta. Donosimo nekoliko zanimljivosti o ovome antičkom gradu-državi!

1. Prema legendi, Sparti je ustav dao Likurg. Valja, međutim, znati da su podaci o životu i djelu ovog zakonodavca nepouzdani su i protuslovni, a sumnja se i u samo njegovo postojanje. Prema Herodotu, upravo njemu se pripisuje podjela stanovništva na tri klase: punopravni građani, spartijati, bili su vojnici, lovci i zemljoposjednici, perijeci su bili obrtnici i trgovci, a heloti državni robovi, koji su vladajućemu sloju obrađivali zemlju.

2. Heloti nisu bili privatno vlasništvo pojedinaca, već su dodijeljivani ždrijebom skupa sa zemljištem. Vlasnik zemljišta nije imao pravo prodati helota izvan matičnog zemljišta niti ga je smio pogubiti ili pustiti na slobodu. Heloti su imali obvezu služenja u vojsci kao lako pješaštvo, a nakon Peloponeskog rata i kao hopliti – oklopljeni kopljanici. Slobodu – ali ne i puna građanska prava – mogli su steći odvažnim podvizima u ratu. Zabilježene su mnoge pobune helota, potaknute teškim životnim uvjetima.

3. U Sparti su istodobno vladala dva kralja, jedan iz roda Agijada, a drugi iz roda Euripontida. Jedan bi imao apsolutnu vlast tijekom vojnih pohoda, dok bi drugi ostao u gradu i brinuo se za civilne poslove. Vlast kraljeva nadziralo je vijeće pet efora, koji su imali velike ovlasti, uključujući pravo izricanja smrtne kazne. Jedan od najzloglasnijih spartanskih kraljeva bio je Nabis, tiranin koji je neprijatelje likvidirao natjeravši ih da zagrle golemu lutku u koju su bili zabodeni hrđavi čavli!


4. Spartanci su u povijesti zapamćeni po strogom odgoju mladeži. Čim bi se rodila muška beba, pregledala bi je posebna komisija, koja bi procijenila je li dovoljno snažna da jednom postane vojnik. Kržljava novorođenčad, kao i ona s prirođenim manama, bila bi proglašena nekorisnom za državu te bačena u jamu! Do sedme godine, djeca su se odgajala u obiteljima, a potom je njihovo oblikovanje preuzimala država. Do osamnaeste godine, dječaci su boravili u zavodima organiziranim poput vojničkih logora. Vježbali su trčanje, skakanje, borilačke vještine, bacanje diska i koplja, redovito goli, a od njih se zahtijevala apsolutna poslušnost. Osim toga, pitomce su privikavali na podnošenje gladi, hladnoće, vrućine i teških batina: jednom godišnje, do krvi bi ih bičevali!

5. Spartanci nisu imali ograničenu vojnu službu, nego su uvijek bili na raspolaganju svojoj domovini. Ime na nadgrobnoj ploči mogli su dobiti samo oni koji su poginuli u bitki.

6. Kako je sve bilo podređeno ratovanju, rad u Sparti nije bio na cijeni, štoviše, smatrao se nedoličnim slobodna čovjeka. Prezira vrijednom sferom smatrali su i umjetnost, izuzev glazbe. Nju su počeli cijeniti kad su shvatili da hrabri vojnike u bitkama.

7. Uoči svake bitke, kralj bi prinio žrtvu bogovima, dok su svećenici pokušavali interpretirati njihovu volju. Tek kad bi “bogovi” dali znak da će im biti naklonjeni, kralj bi, pjevajući ratnu pjesmu, poveo svoje trupe na neprijatelje.

8. U dva mesenijska rata (od 740. do 720. godine prije Krista i od približno 660. do 640. godine prije Krista), Spartanci su uništili susjednu Meseniju. Nakon toga uspjeli su ujediniti gotovo cijeli Peloponez pod svojom hegemonijom.

9. U ratu protiv nadmoćne perzijske vojske, kralj Leonida je 480. godine prije Krista s oko 700 Spartanaca i njihovih grčkih saveznika branio klanac Termopile. Pošto je Efijalt pokazao Perzijancima obilazni put, obrana je pokleknula i svi su branitelji zajedno s Leonidom izginuli. Spartanski kralj postao je simbol junaštva, požrtvovnosti i domoljublja.

10. Kad je, suradnjom svih Grka, bila uklonjena opasnost od Perzijanaca, izbio je sukob između najjače grčke pomorske sile, Atene, i najjače grčke kopnene sile, Sparte. U Peloponeskom ratu (od 431. do 404. godine prije Krista), Atena je bila pobijeđena, a hegemoniju u Grčkoj preuzela je Sparta. Kao takmac pojavila se ubrzo Teba, koja je pod Epaminondom pobijedila Spartu. Prestankom tebanske hegemonije, u Sparti je zavladala oligarhija bogataša. Inatoč pokušaju da se oživi disciplina Likurgova ustava, Sparta se više nije oporavila. Godine 192. prije Krista pristupila je Ahajskomu savezu, a kad su 146. godine prije Krista Rimljani pokorili Grčku, Sparta je u rimskoj provinciji Ahaji postala nevažan grad.

Piše: Lucija Kapural

Komentari