Sovjetske vlasti nakon katastrofe u Černobilu: Dragi građani, ako ne želite dobiti rak, ločite što više votke!

Koji su “mudri” zdravstveni savjet sovjetske vlasti dale građanima nakon eksplozije u nuklearnoj elektrani u Černobilu? Kakve veze imaju svetkovine u čast boga vatre Vulkana s najpoznatijom vulkanskom erupcijom svih vremena? Kojega je čuvenog vladara otac kao mladića bacio u tamnicu? Uživajte u zanimljivim činjenicama iz povijesti koje smo za vas odabrali!

1. U ožujku 1789. godine, usvojen je ustav Sjedinjenih Američkih Država, a u narednom mjesecu ustoličen je prvi predsjednik, George Washington (1732. – 1799.). Kult ličnosti velikog državnika i hrabrog vojskovođe koji je pobijedio u Ratu za nezavisnost bio je toliko jak da je, za njegova mandata, novi glavni grad SAD-a nazvan po njemu, a o “ocu nacije” otpočetka su kružile brojne anegdote. Jedna od njih ticala se Washingtonove snage. Pričalo se, naime, da je s lakoćom mogao podići dvojicu odraslih muškaraca, svakog s jednom rukom, ili pak zdrobiti orah palcem i kažiprstom!

2. Kobne 79. godine, erupcija Vezuva je u prah pretvorila Pompeje, Herkulanej te još niz rimskih naselja. Sudbonosnog dana, otvrdnula lava kojom je bio začepljen krater ovoga aktivnog vulkana rasprsnuo se od nagomilanog pritiska. Eksplozija je izbacila stup vulkanskog materijala viši od dvadeset kilometara, a kiša vulkanskog pepela zatrpala je okolicu, pobivši većinu lokalnog življa. Zanimljivo, Vezuv je eruptirao dan nakon godišnjeg festivala Vulkanalija, svetkovine u čast boga vatre Vulkana!

3. Dana 26. travnja 1986. godine, u 1 sat i 23 minute po lokalnom vremenu, eksplozija na četvrtom reaktoru nuklearne elektrane “Vladimir Liljič Lenjin” u ukrajinskom gradu Černobilu zauvijek je promijenila svijet kakav znamo. Posljedice katastrofe, do koje je dovela kombinacija nesigurnog dizajna sovjetskoga nuklearnog reaktora i ljudske greške, osjećaju se i danas – okolica je još uvijek ozračena. U mjesecima nakon havarije, sovjetske vlasti savjetovale su građanima da piju što više votke, vjerujući kako će to smanjiti rizik da obole od raka štitnjače!

4. Laboratorijska testiranja novih ruževa tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća bila su iznimno zabavna. Djelatnice bi namazale usne proizvodom, a potom ispitale nijansu na način da bi poljubile sretna ćelavog kolegu u tjeme!


5. Prema predaji, čaj je nastao u trećem tisućljeću prije Krista, zaslugom kineskog cara Shennonga. Legenda kaže da je monarh prokuhavao vodu u sjeni nekog stabla, kad ga je svladao umor. Dok je spavao, u vodu je upao list s drveta, a kad se probudio, shvatio je da je voda poprimila primamljivu boju, miris i okus. Postoji, međutim, i slabije poznata, znatno mračnija priča o nastanku ovog napitka. Prema njoj, Bodhidharma, legendarni budistički redovnik iz petog stoljeća, zaspao je nakon što je meditirao punih devet godina. Zgađen svojom slabošću, odrezao je vlastite kapke i s prezirom ih odbacio, kako bi mogao ostati vječno budan. Odrezana koža pala je na plodnu zemlju, a iz nje je niknula biljka koja je narodu davala ukusan napitak za razbuđivanje, čaj. Stvarno podrijetlo čaja nije rasvijetljeno, no dokazi sugeriraju da se počeo konzumirati u jugozapadnoj Kini, za vladavine dinastije Shang (1600. – 1046.).

6. Latinicu, pismo koje koristi najveći dio svjetskog pučansta, Rimljani su oblikiovali prema pismu koje su preuzeli od Etruščana, prastanovnika Apeninskog poluotoka, a ovi od Grka. Za razliku od ostalih jezika drevnih naroda, etrurski nikad nije protumačen – lingvisti su uspjeli dešifrirati tek stotinjak riječi ovoga osebujnog jezika. Najduži tekst na etrurskom, tzv. “Liber Linteus” (“Lanena knjiga”), od sredine devetnaestog stoljeća čuva se u zagrebačkom Arheološkom muzeju, u obliku lanenih ovoja jedne egipatske mumije.

7. Fridrik II. Veliki (1712. – 1786.), pruski kralj iz dinastije Hohenzollern, zapamćen je kao veliki osvajač, mudar reformator i prosvijećeni apsolutist. Dok je bio mlad, nitko od njega nije očekivao velike stvari, ponajmanje otac Fridrik Vilim I., tadašnji kralj. Momak je, naime, bio sklon sanjarenju, a poezija ga je zanimala više od vojne strategije. Kad se, kao osamnaestogodišnjak, pokušao osloboditi očeve stege bijegom u inozemstvo, ovaj ga je pronašao, vratio kući i bacio u tamnicu. Nemajući druge, povinovao se očevim željama te je stekao vojnu i upravnu naobrazbu.

Piše: Lucija Kapural

Komentari