Šokantno otkriće u Rusiji: Privjesci izrađeni od ljudskih kostiju

Ilustracija mezolitskog čovjeka s brojnim koštanim ukrasima. Ilustracija: Tom Bjorklund / University of Helsinki ( Smithsonian Magazine).

Još od 1936. godine kada su započela istraživanja groblja na lokalitetu Yuzhny’ Oleni’ Ostrov na području Republike Karelije koja je u sastavu Rusije, ono privlači pozornost obiljem svojih nalaza. Istraživanja ovog groblja su u nekoliko navrata rađena uoči Drugog svjetskog rata, da bi bila nastavljena tek nakon 90-ih godina 20. stoljeća. U pitanju je groblje mezolitskih ljudi koji su živjeli od lova, skupljanja hrane, ali ponajviše ribolova. Starost ovog groblja se procjenjuje na 8200 godina. To je vrijeme kada su nastupile velike promijene u klimi koje su prekinule trend naglog zagrijavanja te je nastupilo snažno zahlađenje koje je donijelo pad temperature između 3 i 6 stupnjeva Celzija. Ovaj je period hladnoće značio nešto malo toplija ljeta, ali vrlo hladne zime i proljeća. Smatra se da je ova hladnoća zadržala inače raspršene skupine duže vrijeme na okupu.

Privjesci ušiveni u odjeću

Prilikom iskapanja nešto manje od 180 grobova arheolozi su primijetili da su neki pokojnici bili pokopani s brojnim ukrasima u vidu privjesaka načinjenih od kostiju i životinjskih zuba dok ih neki uopće nisu imali. S razvojem znanosti i tehnologije počela je analiza ovih privjesaka pri čemu su rezultati analize ostavili znanstvenike u nemalom šoku jer su privjesci bili načinjeni ne samo od životinjskih već i ljudskih kostiju. Voditeljica istraživanja Kristiina Mannermaa, arheologinja sa Sveučilišta u Helsinkiju u Finskoj je izjavila da je po primitku rezultata analize pomislila da je riječ o nekoj pogrešci. Naime, analiza je pokazala da su neke kosti bile ljudske. Smatra se da su privjesci bili ušiveni u ogrtače ili su pak neki od njih korišteni kao neka vrsta samostalnih zvečki. Riitta Rainio arheologinja sa Sveučilišta u Helsinkiju plesala je satima noseći moderne verzije ovih ukrasa te je utvrdila da su joj ovi privjesci tijekom plesa davali ritam te da su kao takvi zasigurno bili nit vodilja plesa ondašnjih ljudi.

Zajednice koje su cijenile ljudske kosti

Kako se čini ljudske kosti nisu imale bitno drugačiji tretman od životinjskih. Budući da su ljudske kosti oblikovane tako da nalikuju životinjskim zubima smatra se da su korištene kao zamjena ili privid životinjskih zuba. Arheolozi su na osnovu svega zaključili da su ove zajednice cijenile kosti bilo ljudske bilo životinjske. Suvremeni svijet pak ne pokazuje nikako poštovanje prema životinjskim kostima što je posljedica društva koje živi u izobilju i ne cijeni ono što donese iz dućana na svoj stol. Nalazi ovakvih reupotrebljenih ljudskih kostiju su rijetki, a nađeni su na pojedinim europskim raspršenim lokalitetima.


Analizirani ukopi se razlikuju svojim “bogatstvom”, u konkretnom primjerku ponajviše u ukrasnom smislu što je pokazatelj društvene diferencijacije, a kroz to i određene složenosti ondašnjeg već na neki način hijerarhijski ustrojenog društva.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari