Da stvari nisu uvijek takve kakvima se čine pokazuje i slučaj Georgije Tann, ugledne pripadnice američkog društva iz prve polovice 20. stoljeća. U pitanju je žena koja je karijeru izgradila na trgovini djecom. Računa se da je prodala oko 5000 klinaca između 1924. i 1950. godine. To otvara niz pitanja poput onih kako je moguće da je uspjela svoju sramotnu rabotu skrivati desetljećima.
Pod očevom paskom
Georgia Tann rodila se u obitelji višeg srednjeg sloja. Majka joj je bila učiteljica u vrijeme dok je bilo neuobičajeno da žene rade izvan kuće, osobito ako nisu bile u potrebi, što bi se reklo, dok joj je otac bio ugledni sudac. Georgia je odrastala kao privilegirano dijete, koje je od pete godine pohađalo privatnu poduku iz klavira. Pod očevim budnim okom završila je studij glazbe, a zatim je pohađala tečajeve socijalnog rada na Sveučilištu Columbia u New Yorku. Zapravo je mrzila klavir i studirala je glazbu zbog oca. Htjela je biti odvjetnicom poput njega, no iako je kasnije završila studij prava i položila pravosudni ispit, opet je ispoštovala očevu želju. Budući da se nije udala odlučila se baviti socijalnim radom.
Tako je preuzela vođenje agencije za posvajanje siročadi u Memphisu u američkoj saveznoj državi Tennessee (Tennessee Children’s Home Society). U Memphisu je živjela sa svojom partnericom i usvojenom kćeri. Usvojenu djevojčicu je nazvala June. Kasnije je Junina kći izjavila da joj je majka imala sve u materijalnom smislu, no da nije imala ništa više od toga jer je ova bila hladna i proračunata osoba. Obje su se pitale zašto ju je Tann uopće posvojila jer je bilo očito da nije željela djecu. Može se pretpostaviti da je to učinila kako bi bila što vjerodostojnija svom poslu agentice za usvajanje djece.
Crno tržište
Agencija je bila paravan za prodaju djece na crnom tržištu. S prodajom djece je započela 1924. godine. Tijekom vremena razvila je točno određenu taktiku prodaje, a koja se sastojala od razvoženja djece budućim, uglavnom bogatim roditeljima. Njezine zaposlenice su kasnije otkrile da je po djetetu dobivala 700 američkih dolara, no vjerojatno ta cijena nije bila ista za svakoga. Osim toga budući roditelji su plaćali i troškove dovoženja djeteta, sređivanja papirologije, a sve to po puno većoj cijeni od realne. Sama je agencija od države Tennessee dobivala godišnje preko 60 000 dolara, a više od 30 posto tog novca se slijevalo u njezinu podružnicu. Među Tanninim klijentima su bili i poznati ljudi, poput glumačke dive Joan Crawford koja je u njenoj agenciji usvojila kćeri blizanke Cathy i Cynthiju. Osim Joan, od nje je posvojio dijete i guverner New Yorka Herbert Lehman. Novi roditelji nisu imali pojma da sudjeluju u ilegalnoj trgovini djecom jer je Tann djelovala preko agencije koja je imala legalan status.
Kako doći do djece?
Tann je do djece dolazila na razne načine, nekada oduzimanjem djece siromašnim roditeljima, a nekada je djecu preuzimala iz raznih ustanova poput zatvora, bolnica i mentalnih ustanova. Podmićivala je tamošnje zaposlenike da proglase smrt djeteta kako bi nastavila sa svojom ilegalnom trgovinom. Roditelji najčešće ne bi ništa posumnjali i vjerovali su da su im djeca doista umrla. Ukoliko je potražnja bila velika, a ona je nije mogla zadovoljiti, pribjegavala je i otmicama djece, kradući ih s ulica, iz crkava, vrtića, odakle je stigla.
Kako ilegalno pretvoriti u legalno?
Kada bi djeca došla pod njeno skrbništvo mijenjala im je identitet i prodavala ih parovima koji su željeli posvojiti dijete, a bili su dovoljno bogati da ju plate. Jasno vam je da je plivala u novcu te se prepustila raskošnom životu, a uz to je bila cijenjena i poštovana u ondašnjem društvu. Jedan od razloga zašto je tako dugo uspjela ostati neotkrivena je i to što je bila okružena uglednim političarima i poslovnim ljudima, što joj je pružalo sigurnost. Jedan od njezinih zaštitnika, koji je morao imati od toga koristi bio je i E. H. Crump, moćni tajkun kojega su nazivali šefom Memphisa. Analiza ovih zločina je pokazala da se on na neki svoj način brinuo o tome da izvješća o nestanku djece “pojede mrak”. Tu je bila i sutkinja Kelley koja bi u slučaju neke žalbe zaprijetila novopečenim roditeljima da će ima uzeti djecu, što bi dovelo do brzog “rješavanja nesporazuma”.
Istraga o sumnjivim radnjama vezanim uz Tanninu agenciju započela je u jesen 1950. godine, a još iste godine je došlo do njezina zatvaranja. Nikada niti jedno dijete nije vraćeno svojim biološkim roditeljima. Georgia je umrla od raka u 59-oj godini života, prije dizanja optužnice, čime je izbjegla kazneni progon. Njezini su pomagači umrli vrlo brzo nakon nje. Uz ovih nekoliko ljudi postojala i je i vojska drugih, koja je obavljala prljave poslove na terenu, no nitko nikada od njih nije procesuiran.
Piše: Sonja Kirchhoffer
