Da ormari mogu biti mjesta koja mogu “ispričati” potpuno neočekivane priče, potvrđuje slučaj o kojem ćemo danas pisati.
Traženje kostima
Godine 1993. umrla je transrodna Dorian Corey od AIDS-a u svojoj 56-oj godini života. Bila je osnivačica modne kuće Corey. Dva mjeseca nakon njezine smrti, isto tako transrodna Louis Taylor ušla je u stan preminule s dvojicom poznanika, koji su bili zainteresirani za potpuno otkačenu odjeću kako bi se kostimirali za Noć vještica. Louis je dogovorila s Corey da iz njezinog ormara može uzeti što poželi, a ostalo prodati ili iznajmljivati već kako želi. Ova je trojka temeljito pretraživala ormar, krcat atraktivnom odjećom za kostimiranje. Corey je bila poznata po svojim ekscentričnim odjevnim predmetima, Tako je svojevremeno dizajnirala zlatni plašt, koji je bio toliko velik da je prekrio čitav pod dvorane u kojoj se održavao ples.
Jedna zelena torba i njen sadržaj
U toj potrazi za prikladnim kostimima – tragačima je pozornost “ukrala” zelena karirana torba za držanje odjeće, a koju je bilo teško podići. Kako je nisu mogli otvoriti na uobičajen način, poslužili su se škarama. Čim su zarezali torbu zapahnuo ih je stravičan smrad. Nakon što je bilo jasno da je u torbi mrtvac nazvali su policiju. Istragom je utvrđeno da je tijelo u torbi polumumificirano i to već otprilike 20-ak godina. U prilog ovako dugog držanja tijela išli su i limeni otvarači s konzervi piva koji su nađeni u torbi, a koji su se mogli datirati u 60-te i 70-te godine prošlog stoljeća. Obdukcija je pokazala da je muškarac umrlo od prostrjelne rane na glavi. Unatoč propadanju tijela policija je uspjela uzeti otiske prstiju i identificirati mrtvaca kao Roberta Bobbyja Worleya. Njegov je identitet bio još intrigantniji jer je bila riječ o osuđenom silovatelju koji je 1963. završio iza rešetaka na nekoliko godina. Kako je njegovo tijelo završilo u ormaru Corey teško je reći.
Pretpostavka o samoobrani
Postoje dvije pretpostavke kako se to dogodilo. Prema jednoj Corey ga je upucala u samoobrani tijekom pokušaja provale u njen dom, a prema drugoj je do ubojstva došlo za jedne ljubavne svađe. Provala je vrlo moguća jer spomenuti Worley nije bio cvječka, a ona je stanovala u opasnom Harlemu. Treba imati na umu da se to zbilo prilično davno i da je ona nakon ubojstva doista kao transrodna osoba nazvala policiju teško da bi naišla na razumijevanje, a kako je toga bila svjesna pretpostavlja se da nije željela riskirati.
Moguća i ljubavna veza
Prema drugoj teoriji ove su dvije naizgled nespojive osobe bile u vezi. Moguće je da je tim događajem potaknuta kraća priča koju je napisala Corey, a u kojoj je govorila o transrodnoj osobi koja ubija svog ljubavnika, nakon što ju je ovaj nagovorio na promjenu spola. Corey je, također, bila u procesu transformacije spola, pa je ugradila implantate, a uz to je uzimala hormonalnu terapiju S druge strane Worley je svom bratu povjerio da je u vezi s transrodnom osobom i rekao je da se zove Dorian. Zlostavljanje transrodnih osoba od strane njihovih partnera je bila uobičajena pojava među njujorškom transrodnom zajednicom tog vremena. Stručnjaci smatraju da je žrtva željela zatomiti svoje homoseksualne porive, a kada to nije mogla postala je nasilna. Vjeruje se da ga je Corey mogla ubiti u jednom žrtvinom napadu agresije. Što god da je ubojstvu prethodilo ona je mrtvo tijelo amaterski zalila sodom bikarbonom, umotala u plastiku i neku vrst umjetne kože te ga strpala u torbu, što je dovelo djelomične mumifikacije.
Kako je uspjela skrivati ubojstvo dva desetljeća
Pitanje kako je to ubojstvo uspjela skrivati tolike godine. Vjeruje se da je tome kumalovo više razlog poput sposobnosti Corey da zadrži trezvenost u vrlo stresnim situacijama, ali i Worleyjeve otuđenosti od obitelji i prijatelja. Njezino spremanje tijela kojim je prikrila smrad odgovorno je također za dugo čuvanje tajne. Detektiv Raul Figueroa objasnio je njezin postupak ovim riječima:
Ljudi jednostavno zamotaju tijelo u ono što im je dostupno.
To je jednostavno spontano.
Zamotate ga.
Zatim ga stavite u kovčeg.
Zatim ga stavite u ormar.
Zatim ga povremeno pogledate i poželite da nestane.
Filozofija ove transrodne Corey je bila jednostavna “svatko želi ostaviti dojam, ostaviti neki trag u svijetu”. Ona ga je uspjela ostaviti kako kroz odjeću, ali i mrtvo tijelo nađeno u njezinom ormaru.
Piše: Sonja Kirchhoffer
