Toplog popodneva 22. kolovoza 1987. godine, dvojica tinejdžera otišli su u lov u gustim šumama u okolici Bryanta, grada u američkoj saveznoj državi Arkansas. Sljedećeg dana, oko četiri ujutro, šesnaestogodišnji Donald Henry i godinu dana stariji Kevin Ives završit će raskomadani na željezničkim tračnicama. Vozač teretnog vlaka, mrcine “Pacific Uniona” teške preko šest tisuća tona, ugledao je nepomična tijela na pruzi, no inercija je učinila svoje kad je mahnito pritisnuo kočnicu te je željezna grdosija doslovce raspolovila njihova tijela.
Policija, koja se na poprištu stvorila za manje od sat vremena, pored krvavih ostataka pronašla je dva predmeta – pušku kalibra 22 i baterijsku lampu. Nisu im se činili sumnjivima; ta radilo se o standardnom dijelu lovačke opreme. O onome što jest bilo sumnjivo, a radilo se o činjenici da su tijela bila prekrivena maskirnom ceradom – kao da je netko htio da se stope s okolicom kako ih vozač vlaka ne bi primijetio – javnost će biti izvještena tek godinu dana kasnije. Smeđe-zelena tkanina u međuvremenu je misteriozno iščezla, pa nije ni zavedena među dokaze.
Obdukcija je provedena ekspresno. Patolog Fakmy Malak utvrdio je da se radi o nesretnom slučaju. U njegovom izvješću, navedno je da su mladići popušili nekoliko jointa, a zaključak je bio da su, onako omamljeni, zaspali na pruzi. Henryjevi i Ivesovi roditelji odmah su znali da je tu nešto “mutno” – njihovi sinovi nisu bili uživatelji narkotika, a još je apsurdnije zvučala priča da bi riskirali vlastite živote te u lov odlazili “napušeni”.
Zatražili su drugu obdukciju, što je bila mudra odluka. U ožujku 1988. godine, patolog Joseph Burton ustanovio je da su mladići, istinabog, konzumirali marihuanu, ali u vrlo maloj količini – pretpostavio je da su podijelili joint. To, međutim, nije bila najveća razlika u odnosu na prvu obdukciju: dobri doktor otkrio je da je su mladići već bili mrtvi u trenutku kad je vlak naletio na njihova tijela – Ivesova lubanja bila je zdrobljena tupim predmetom, a na leđima njegova najboljeg prijatelja nalazila se duboka ubodna rana! Uzrok smrti je promijenjen u “umorstvo”.
Ubrzo su isplivali novi/stari dokazi. Vozač vlaka javno je progovorio o ceradi kojom su bila prekrivena tijela, a otkrilo se i da je tjedan dana prije dvostrukog umorstva policajac Danny Allen u okolici pokušao zaustaviti muškarca koji se čudno ponašao. Kad je pristupio bradonji koji se, u gluho doba noći, šetao uz prugu s povećom torbom na ramenu, ovaj je pucao u njega te nestao u noći. Radna teorija bila je sljedeća – igrom slučaja, mladići su nazočili primopedaji narkotika lokalne bande dilera, a ovi su ih ubili kako ne bi mogli pričati o onome čemu su svjedočili. Drugim riječima, našli su se na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.
Postojale su brojne indicije da je policija bila umiješana, kako u dilanje tako i u zataškavanje slučaja, no jasnih dokaza za to nije bilo. Mnogi su vjerovali da je Dan Harmon, javni tužilac koji je kasnije uhićen zbog trgovine narkoticima, nekako bio umiješan u slučaj, no ovaj je na ispitivanju šutio kao zaliven. Među potencijalnim sumnjivcima bio je i lokalni kriminalac Keith McCaskle, no nepoznati napadač ga je koncem 1988. godine nasmrt izbo. Bez novih tragova, slučaj je završio među onima neriješenim. Roditelji ubijenih mladića još uvijek se nadaju da će doznati što se doista dogodilo njihovim najmilijima.
Dašak nade 2018. godine im je pružio bivši hrvač Billy Jack Haynes, ispričavši kako ga je, u kobnoj noći, moćni političar angažirao da zaustavi primopredaju droge u okolici Bryanta. Nažalost, svoje tvrdnje nije mogao potkrijepiti dokazima, pa slučaj nije ponovno otvoren.
Piše: Lucija Kapural
