Pouka iz antičkog Rima: Pazite gdje umirete!

Često se smrt u pisanim izvorima u rimskom svijetu vezuju uz bolesnički krevet u kojem umiruća osoba iščekuje smrt okružena svojim najbližima. Određeni postotak ljudi je, kao i danas, zasigurno umirao na takav način, no naravno da nije svatko mogao umrijeti takvom smrću jer smrtni čas nije definiran i dolazi bez prethodne najave. Ipak Rimljani su imali veću mogućnost umrijeti okruženi svojim bližnjima od naših suvremenika jer tada nisu postojale specijalizirane ustanove za umiruće i teško bolesne.

Pogrebni obred kao obaveza obitelji

Održavanje pogrebnih obreda bila je, i još uvijek je, neka vrst obaveze te se i u nedostatku stvarnih osjećaja između obitelji i pokojnika, brigom za njegove ostatke zadovoljavala forma. Ponašanje koje bi bilo suprotno od očekivanja po tom pitanju izazvalo bi zgražanje i osudu javnosti. U pozadini pogrebnih obreda je i pragmatika jer je njegov cilj zbrinuti tijelo koje bi u suprotnom zahtijevalo intervenciju okoline kako ne bi postalo neugodno i opasno  po nju.

Smrt u kući i izvan nje


Kada je smrt nastupila izvan doma familija je morala propustiti određene elemente pogreba te sam proces prilagoditi novonastalim okolnostima. O potrebi za ovakvim nešto izmijenjenim obredima svjedoče nadgrobni natpisi, koji donose podatke o uzrocima smrti, a koji pokazuju da su se neki elementi pogrebnih običaja morali propustiti kod neuobičajenih smrti.

Nasilne smrti

Tako je na natpisu, za koji se pretpostavlja da je iz Salone, pribilježena nasilna smrt desetogodišnje djevojčice koja je ubijena zbog nakita. Natpisi, pokazuju da su ubojstva bila česta, osobito na cesti. Uzroci i načini umiranja su, kao i danas, bili raznoliki, a nadgrobni spomenici svjedoče o njima. Na nadgrobnim natpisima naglašavaju se nasilne smrti kao one koje je potrebno podrobnije opisati jer su se razlikovale od uobičajenog ili očekivanog načina umiranja.

Cezarova smrti

Cezarov smrt je jedan takav primjer nasilne smrti koja se dogodila izvan doma pri čemu se njegovo tijelo moglo dopremiti kući s poprišta umorstva. U Cezarovom slučaju prijenos tijela nije bio kompliciran zbog nevelike udaljenosti između mjesta smrti i njegova doma, a kući su ga donijela na nosilima njegovi robovi. No ukoliko se smrt dogodila na većim razdaljinama od doma tijela se češće nisu prenosila jer je prijenos bio skup, nepraktičan i tehnički teško izvediv.

Mjesto održavanja pogrebnih obreda

Kada je osoba umrla izvan kuće, prvo bi se tijelo, ako je to bilo moguće, dopremalo u kućni prostor. Ukoliko se smrt dogodila na prevelikoj udaljenosti te se tijelo nije dopremalo, pogrebni obredi su se onda izvodili izvan doma. Za pretpostaviti je da su prosječno situirani ljudi u svojim obredima oponašali imućne na reduciran način jer im imovinske mogućnosti nisu omogućavale doslovnu imitaciju obreda. Što je osoba bila bolje stojeća to je imitacija  pogreba imućnih bila dorađenija.

Od raskoši do krajnje bijede

Kada su to mogućnosti dopuštale pripremni dio pogrebnog obreda najvećim djelom se odvijao u privatnim prostorima pokojnika. Zapravo po pitanju pogrebnih obreda u rimskom svijetu vladala je različitost unutar koje su se s jedne strane spektra nalazili oni koji su organizirali raskošne pogrebe, a s druge oni koji nisu posjedovali ništa i čija su tijela bacana u jame bez ikakvog pogrebnog obreda ili su pak spaljivana na grupnim lomačama. I dok su se o zbrinjavanju umrlih robova brinuli njihovi gospodari, tijela sirotinje bez obitelji i prijatelja su se jednostavno odlagala poput neželjenih stvari. Velikom broju ljudi problem je bio smoći sredstva i za najjednostavniji pogreb. Prema do sada poznatim nalazima iz Rima, jame za tjelesne ostatke obično su bile pragmatično smještene na rubnim dijelovima grada, kako bi se što lakše riješio problem neželjenih ostataka.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari