JonBenét Ramsey (1990. – 1996.) doimala se kao sretna djevojčica. Osmijeh joj je rijetko silazio s usana, a prijateljice su je opisale kao druželjubivu, znatiželjnu i zabavnu osobu. Njena obitelj također se doimala skladnom. Ramseyevi su živjeli raskošnoj kući od smeđe cigle u Boulderu, gradu u američkoj saveznoj državi Colorado, ne oskudijevajući ni u čemu. Pater familias John bio je uspješan poslovni čovjek, predsjednik softverske kompanije “Access Graphics”, a njegova supruga Patsy preuzela je brigu o djeci, devetogodišnjem Burkeu i tri godine mlađoj JonBenét, dok se u slobodno vrijeme opuštala slikajući. Uz kućanske poslove, imala je još jedan, njezinu srcu posebno blizak: kćerkicu, čudesno lijepu plavokosu djevojčicu koju su često uspoređivali s anđelom, vodila je od izbora do izbora ljepote, a malena je s takvih natjecanja četo izlazila okićena lentom. Kasnije, kad stvari pođu po zlu, mnogi će se fokusirati na ovaj aspekt Patsyna života, tvrdeći da je kćeri na taj način ukrala djetinju nedužnost, no ne postoji nijedan dokaz da curica nije uživala u natjecanjima, naprotiv, mnogi tvrde da je cvrkutala poput ptičice kad god bi odnijela pobjedu. Kako bilo, zna se da je obitelj na Božić 1996. godine uživala u zajedništvu, pjevajući i otvarajući darove. Dan kasnije, čitav njihov svijet se srušio.
Toga prohladnog jutra, u pet sati i pedeset dvije minute, uspaničena Patsy Ramsey telefonirala je policiji i obavijestila ih da je njena kći nestala iz svoga krevetića te da je, tražeći je posvuda, na dnu stepenica pronašla zahtjev za otkupninom. Dvojica policajaca, koji su u roku od tri minute stigli na poprište navodne otmice, nisu pronašli znakove nasilnog ulaska u obiteljski dom. Detektiv French zamolio je Johna Ramsaya da ga provede po čitavoj kući, kako bi ustanovio nedostaje li štogod. Kad je ovaj otvorio podrumska vrata, iz njegovih usta oteo se krik: ondje, na podu prostorije u kojoj je čuvao arhivska vina, ugledao je beživotno tijelo kćeri. Njena usta bila su prekrivena ljepljivom trakom, a oko vrata joj je bila omotana debela najlonska žica. Otac ju je odnio na kat, kontaminiravši na taj na način mjesto zločina. Obdukcija je kasnije potvrdila ono što je detektivima bilo jasno na prvi pogled: djevojčici je teškim predmetom smrskana glava, nakon čega je zadavljena. Njena smrt proglašena je ubojstvom.
Isprva, istražitelji i javnost suosjećali su sa žrtvinim roditeljima, da bi se žarište njihova interesa ubrzo okrenulo upravo prema njima. Prvo što je pobudilo njihovu sumnju bilo je pismo sa zahtjevom za otkupninu. Bilo je, naime, vrlo dugačko, što se u slučaju stvarnih otmica gotovo nikad ne događa. Nadalje, na njemu su, osim onih istražitelja, pronađeni otisci prstiju samo jedne osobe, Patsy Ramsey. Radna hipoteza bila je sljedeća: majka je, u naletu bijesa, razbila glavu djevojčici, a potom, kako bi prikrila svoj gnjusan čin, oko njenog vrata omotala žicu te sama napisala sporno pismo. Sumnjiva je bila i činjenica da je najlonsko uže, koje je upotrebljeno kao garota, bilo pričvršćeno na jedan od Patsynih slikarskih kistova.
Prema nekim stručnjacima, istražitelji su, godinama se fokusirajući na obitelj, stvarnom počinitelju dopustili da umakne. Primjerice, John je istražiteljima ukazao na činjenicu da je svota koja se zahtijevala u pismu – 118.000 dolara – iznos gotovo jednak njegovu božićnom bonusu za prošlu godinu, a taj podatak bio je poznat samo njegovim suradnicima. Premda su djelatnici “Access Graphicsa” ispitani, neki tvrde da je to učinjeno prilično aljkavo.
Valja, međutim, priznati da ni hipoteza o uljezu nije olako odbačena. Osim roditelja, kao “osobe od interesa” su se profilirali Bill McReynolds, susjed koji je glumio Djeda Mraza na božićnim zabavama, otpuštena kućepaziteljica Linda Hoffmann-Pugh, registrirani seksualni prijestupnik Gary Howard Oliva, koji je stanovao samo nekoliko ulica od Ramseyevih te muškarac po imenu Michael Helgoth, koji je izvršio suicid dan nakon ubojstva JonBenét Ramsey, no nikakvi jasni dokazi nisu pronađeni.
Godine 2006., Patsy Ramsey umrla je od raka jajnika, te je pokopana uz svoju kćer. Djelomično oslobođenje krivnje stiglo je tek nakon njene smrti: napredna DNK analiza pokazala je da sićušna mrlja krvi, pronađena na tijelu djevojčice, pripada nepoznatoj osobi – možda baš tajanstvenom uljezu? Slučaj je otvoren i danas, četvrt stoljeća nakon šokantnog zločina, no vjerojatnost da će počinitelj biti priveden pravdi je vrlo malena.
Piše: Lucija Kapural
