Slojevi ispod slojeva: Nova tehnologija otkrila skrivene scene iza drevnih etrurskih slikarija

Koristeći novu, revolucionarnu tehnologiju, znanstvenici su uspjeli otkriti ranije nepoznate detalje na drevnim etrurskim zidnim slikarijama. Izvorno, bile su precizne i pune zanimljivih pojedinosti no, prolaskom vremena, znatan dio boje je izbrisan pa su podsjećale na nejasne mrlje. “Činilo se da je gubitak boje značio i gubitak sadržaja, odnosno motiva na tim slikarijama, i to zauvijek. Srećom, pronašli smo rješenje za taj problem”, ispričala je voditeljica restauracije Gloria Adinolfi, arheologinja sa znanstvenog instituta “Pegaso Archeologia Arte Archeometria”. Stručnjakinja je objasnila da različite nijanse propadaju različitom brzinom. “Zeleni pigmenti se u načelu vrlo brzo razgrađuju, dok crveni, poput okera, imaju puno dulji vijek trajanja. To, kod neupućenih promatrača, stvara pogrešnu percepciju: čini se da su etrurske slikarije crvenkasto-smećkastih tonova, a zapravo su koloristički bile puno bogatije”. Kako bi otkrili pravu kromatsku shemu ovih artefakata, ali i ranije skrivene detalje na njima, znanstvenici su koristili tehnologiju poznatu pod nazivom “multi-iluminacijska hiperspektralna ekstrakcija” (MHX), koja uključuje stvaranje mnogobrojnih fotografija u vidljivom, infracrvenom i ultraljubičastom spektru svjetlosti te njihovo procesiranje pomoću statističkog algoritma koji su razvili znanstvenici iz Pise. Ovom tehnologijom, mogu se detektirati čak i boje poput “egipatske plave”, pigmenta korištenog u drevnom Egiptu, iznimno podložnog zubu vremena. Tom metodom analizirane su crtarije u čuvenoj “Grobnici majmuna” (nazvana je tako jer jedan grobni spomenik prikazuje majmuna na drvetu), te artefaktima s prizorima iz zagrobnog života. Detalji koje su se pojavili pred očima arheologa upravo su fantastični – kao da je netko zamućenu digitalnu fotografiju maksimalno izoštrio. Stručnjaci vjeruju kako će korištenje ove metode dovesti do novih spoznaja o svakodnevnom životu Etruščana, tajanstvenih prastanovnika Apeninskog poluotoka. Zna se da ovi ljudi nisu bili srodni ostalim europskim narodima. Odakle su točno došli, i danas je velika povijesna zagonetka. Većina stručnjaka smatra da su u trinaestom stoljeću prije Krista napustili pradomovinu u Maloj Aziji, možda bježeći pred provalom novih azijskih naroda iz unutrašnjosti. Ubrzo su i sami postali uzurpatori. Nastanivši se na području srednje Italije, od rijeke Arno na sjeveru do Tibera na jugu, uspjeli su zavladati lokalnim življem, koji je bio na znatno nižem civilizacijskom stupnju od njih. Kao napredni ratari, krčili su nepregledne šume koje su u to vrijeme prekrivale veći dio Europe te stvarali plodnu zemlju za obradu, a kao neshvatljivo vješti graditelji, podizali su gradove kompleksnih tlocrta, premrežene impresivnim cestama. Sve što znamo o Etruščanima do nas je došlo posredno, preko Rimljana, koji su od njih preuzeli način organiziranja države, ali i većinu božanstava.

Piše: Lucija Kapural

Komentari