Slasne svinje za strašnog ratnika: “Gablec” za putovanje na onaj svijet

Kelti, skupina indoeuropskih naroda koji su se koncem drugog tisućljeća nastanili sjeverno od Marne, da bi se potom proširili po čitavoj Europi, u kulturnom smislu bili su vrlo razvijeni. Za razliku od mnogih naroda starog vijeka, imali su sofisticirano pismo i lunarni kalendar (kako bi ga uskladili s rimskim solarnim, koji ima više dana, dodali su prijestupni mjesec), gradovi su im bili nevjerojatno utvrđeni, lončarski, tkalački, kovački i umjetnički obrti na zavidnoj razini (srednju Europu upoznali su s upotrebom lončarskoga kola i žrvnja), a iz njihova blagdana Samhaina, kojim se slavio kraj žetve i uz kojeg se vezalo uvjerenje da duše pokojnika prelazile na drugi svijet uz paljenje svijeća, razvio se današnji Halloween (Noć vještica). Pa ipak, povijest ih u prvom redu pamti kao neustrašive ratnike. Ostaci jednog od njih nedavno su otkopani u Engleskoj.

U okolici Pocklingtona, ljupkoga trgovačkog gradića u grofoviji Yorkshire, arheolozi predvođeni sveučilišnom profesoricom Ruth Ware pronašli su grob star dvije tisuće godina, što će reći da datira iz kamenog doba. Da je riječ o posljednjem počivalištu bogate i utjecajne osobe, odmah je bilo jasno – muškarac star četrdesetak godina pokopan je s kočijom i dva konja, položena u raku u pozi skoka. Štit promjera sedamdeset pet centimetara, ukrašen dragim kamenjem, kao i dva broša, brončani i stakleni, potvrdili su da se radi o moćniku, preciznije, keltskom ratniku. U grobnici se nalazilo i mnoštvo svinjskih zglobova, kao i neka vrsta drvene viljuške zabodena u svinjska rebra: znanstvenici pretpostavljaju da je barem nekoliko “roktalica” zakopano s muškarcem, kako bi mu poslužile kao hrana u zagrobnom svijetu.

“Ovo je jedno od najvažnijih arheoloških otkrića na području Engleske”, uzbuđeno je komentirala Ware, dodajući kako se rijetko pronalaze dva tisućljeća stare kosti i predmeti koji su ovako dobro uščuvani. Inače, ovo nije prva kočija koja je otkrivena u grobnici: arheolozi su ih otkopali na području Bugarske, Francuske i Gruzije. I mi svoga konja – pa i kočiju – za utrku imamo! Prošle godine, u okolici Vinkovaca pronađena je dvokolica s upregnutim konjima, dio pogrebnog rituala bogate rimske obitelji iz trećeg stoljeća. U svim ovim primjerima, funkcija kočije bila je da pokojniku osigura prijevoz.

Piše: Lucija Kapural


Komentari