Ljudi su oduvijek iskorištavali životinje za svoje potrebe. Što je životinja imala više potencijala to je više iskorištavana. Među najstrašnije eksploatirane životinje ulaze slonovi. Oni su se koristili u ratovanjima još od drevnih vremena. Prva poznata upotreba slonova u ratovanju, veže se uz Indiju, a kasnije se njihova upotreba širi Europom.
Raspored u pješadijskoj borbi
Najčešće bi se slonovi rasporedili ispred pješadije, kako bi prvi krenuli u napad, pri čemu su postizali brzinu i do 40/45 km/h. Zbog svoje veličine i masivnosti sposobni su bili nanijeti ogromnu štetu neprijateljskim redovima, ali i svojim. Zamislite da vam u susret trči razjareni slon. Vjerojatno bi vas obuzeo osjećaj panike. Oni su manje bojažljivi od konja, i korisniji od njih jer mogu vuči znatno veće terete, ali se boje raznih stvari što ih ne čini previše pouzdanim. Ipak, važan su dio psihološkog ratovanja jer ulijevaju strah samom svojom pojavom, kao i brzinom. Možda izgledaju sporo, ali kako smo naveli postižu brzinu kakvu ne bi očekivali za takvu “grdosiju”.
Slonovi paničari
Međutim, nisu samo ljudi u panici od slonova već i slonovi od ljudi. Ove slabosti su tijekom vremena otkrivene pa su razvijene i različite strategije ratovanja. Slonovi se boje sudjelovanja u bitkama, ne vole metež, plaše se vatre, buke, a kako bi se ohrabrili uoči bitke im se dajvao alkohol. Organizirati pijanku slonova nije problem jer slonovi vole alkohol i rado će piti i vino i pivo. U bitci napadaju cijelim tijelom, a posebno su im opasne kljove i noge kao najubojitije oružje. Ipak, slonovi u trenutku kad izgube svoju psihološku ravnotežu više ne prave razliku tko je tko, pa postaju opasni za obje zaraćene strane.
Prouslonovske taktike
Zbog njihova uključivanja u ratove razvilo se tijekom vremena više taktika borbe protiv slonova. Najjednostavnija se bazirala na praćkama i strijelama. Međutim, taj način nije bio učinkovit ponajprije zato što slonovi imaju debelu kožu koja štiti vitalne organe. Osim toga mnogi su slonovi u bitke išli oklopljeni tako da su bili dodatno zaštićeni. Ova metoda bi imala efekt tek ako bi slon bio pogođen u ključno mjesto poput očiju. U Indiji su se koristile metalne strijele koje su ulazile dublje pod kožu i teško su se vadile iz tijela. Protiv njih su korištene i zamke sa šiljcima, koje su često korištene u indijskim utvrdama. Kada bi slonovi nagazili na šiljke bili bi paralizirani i nisu mogli ni naprijed ni natrag od bolova te su postajali ljudima beskorisni. Međutim, ta se taktika sa šiljcima mogla primjenjivati samo kada se znao put napada slonova, a ako bi slonovi krenuči drugim putem ova strategija bi padala u vodu.
Vatra – najstrašnija metoda
Kako bi iskoristili njihove nedostatke ljudi su u suočavanju sa slonovima znali stvarati kakofoniju zvukova, koja je slonove trebala zbuniti. Osim toga slonovi se boje vatre pa je i ta metoda protiv njih često korištena. Ona se koristila tako da su ih ljudi rastjerivali sa bakljama, najčeše tako da su druge životinje poput svinja bile puštene zapaljene među slonove. Tada bi slonovi “gubili kompas” i postajali opasnost za obje zaraćene strane.
Efikasni topovi
Ljudi su razvojem tehnologije razvili i druge protuslonovske taktike, među najefikasnijim tehnikama jesu topovi zahvaljujući kojima su slonovi postali laka meta. Postoje i drugi načini suočavanja sa slonovima pa se u toj borbi spominju rojevi kukaca kao i antislonovski odredi, gdje se jedan čitav tim ljudi usmjeravao na slona. Nažalost slonovi se i dalje koriste za ovu sramotnu ljudsku rabotu. Posljednji poznati podatak o njihovom korištenju veže se uz Irak i 1987. godinu.
Piše: Sonja Kirchhoffer
