Umirovljeni nogometaš Paul Gascoigne, obožavateljima poznat pod nadimkom “Gazza”, u svojoj bogatoj karijeri igrao je za “Tottenham”, “Newcastle”, “Lazio” i “Glasgow Rangers”, a za englesku reprezentaciju zabio je deset golova u pedeset sedam nastupa. No, dok je suvereno vladao zelenim travnjacima, njegov privatni život bio je, blago rečeno, koma. Jako je, naime, volio piti i šmrkati kokain a, kad bi se obeznanio, sirotu suprugu koristio je kao boksačku vreću. Znao je mlatiti i slučajne namjernike, a jedan krivi pogled bio je dovoljan da mu se pomuti ionako ne baš zdravi razum.
Nakon jedne osobito žestoke pijanke, kad je završio na ispumpavanju želuca, rekao je da “okreće novi list” i zatražio da ga ubuduće oslovljavaju kao G8 (po prvom slovu prezimena i broju koji je nosio na dresu). Godine 2005., po završetku igračke karijere, postaje trener engleskog šestoligaša “Kettering Towna”, a na toj dužnosti zadržao se tek nešto više od mjesec dana: vlasnik kluba dao mu je otkaz kad je shvatio da je “okretanje novog lista” značilo samo još žešće opijanje. To je jako pogodilo senzibilnog Gazzu pa je, da se utješi, prebio jednog mladog fotografa i izbio mu dva prednja zuba. Nedugo nakon toga završio je iza rešetaka, jer je brutalno prebio nekog dečka u londonskoj diskoteci.
Gazza je potom izdao autobiografiju, u kojoj je progovorio o “teškoj i bolnoj borbi” protiv bulimije, opsesivno-kompulzivnog poremećaja, manične depresije i alkoholizma. “Nisam nasilan čovjek, no ponekad planem i učinim nešto nepromišljeno. Nakon svakog takvog ispada bude mi žao”, branio se u tom štivu. Vjerojatno mu je bilo žao i kad je pijan kao zemlja maltretirao putnike koji su trebali poletjeti s Malte (jednu stariju gospođu zalio je viskijem po glavi), zbog čega je izbačen iz aviona – srećom, prije uzlijetanja. Mjesec dana kasnije, pijan je zaspao u dizalu hotela “Marriot” i vozio se desetak puta gore-dolje, dok mu u pomoć nije priskočio prijatelj Jimmy Gardner i odveo ga do kreveta. Jimmy je molio Gazzu da se prijavi u kliniku za odvikavanje od ovisnosti, a bivši nogometaš na brizi mu je zahvalio pogodivši ga čašom u glavu. Na kliniku za odvikavanje prisilno je odveden nedugo nakon toga, kad je demolirao hotelsku sobu i prijetio da će se ubiti. “Kad je stigao u bolnicu, bio je pun alkohola i kokaina”, ispričao je magazinu “Sun” jedan od pacijenata klinike u Durhamu. “Za vrijeme boravka rijetko je izlazio, samo je ležao u krevetu i cijeli dan jeo kolače. Tada bi vas pitao želite li autogram i nastavio nepovezano pričati kako želi igrati nogomet. Bilo je to jako tužno!”.
Rehabilitacija se pokazala neuspješnom: dva mjeseca po izlasku iz klinike, Gazza se ponovno našao u centru pažnje zbog ekscesnog ponašanja. Kad je taksist, koji ga je vozio od Newcastlea do Birminghama, ljubazno zatražio svojih 500 eura, Gascoigne mu je ponudio alternativni oblik plaćanja – šakom, a ako mu to ne odgovara, može i nogom. “Da se nisam zaključao u taksi, prebio bi me na mrtvo ime. Iz očiju mu je isijavao luđački bijes… Bojao sam se za vlastiti život”, ispričao je kasnije taksist.
S pogrešne strane zakona zadnji put se našao u kolovozu 2018. godine, kad ga je mlada žena optužila za seksualni napad na željezničkoj stanici. Branio se tada tvrdeći da je, istinabog, poljubio potpunu strankinju u usta, ali samo zato što joj je htio “podići samopouzdanje”, nužno narušeno činjenicom da je bila “debela i, sve u svemu, poprilično neugledna”!
Piše: Lucija Kapural