Godina 1971. ostat će zapamćena, između ostalog, po otvaranju Disneylanda blizu Orlanda na Floridi. Naravno i po drugim stvarima, ali ovdje ćemo se zaustaviti na onim “ružičastim”, jer je upravo ova boja tema našeg današnjeg članka.
Krcate bolnice
Iste 1971. godine Sjedinjene Države je potresala tzv. ružičasta pandemija zbog koje su djeca masovno završavala na hitnom bolničkom prijemu. Bolnice su bile krcate djecom i njihovim zabrinutim roditeljima. Glavni razlog dolaska na hitnu bio je vezan uz promjenu boje dječje stolice koja je odjednom postala slična boji sladoleda od jagoda. Ova promjena je izazvala ogromnu zabrinutost u roditelja. Roditelji su u glavama imali najcrnje scenarije koji su kretali od pretpostavke da im djeca imaju nekakvo unutarnje krvarenje.
Traženje odgovora
Kako je zabrinutost poprimila alarmantne razmjere znanstvenici su se odlučili uhvatiti u koštac sa situacijom te su ubrzo zaključili da sva djeca koja su završila na hitnom prijemu imaju jednu zajedničku stvar, a to je da su sva jela popularne žitne pahuljice, privlačne kričave crvene boje nazvane Franken Berry. Ove su žitarice dobile ime prema slavnom čudovištu Frankensteinu, što je bilo sasvim prikladno za užas koji su sa sobom donijele roditeljima konzumenata. Uskoro se panika stišala i postalo je jasno da je na promjenu dječje stolice utjecala boja korištena u žitaricama, a ne neki zdravstveni problem. Golemi proizvođač žitarica General Mill je u njihovoj proizvodnji koristio crvenu boju označenu brojem 2. U osnovi bila je to amarant sintetička boja koja se tada najčešće koristila u prehrambenim proizvodima. Vjerojatno se pitate zašto je ona u tolikoj mjeri bojila dječju stolicu. Ponajviše zato što je neprobavljiva te je samo prolazila kroz probavni sustav i izlazila iz organizma bojeći na neobičan način ono što nije trebala bojiti.
Kompanija General Mill izdaje plave pahuljice
Očekivalo bi se da će General Mill biti nakon ovog ‘kuš’ i povući se u sjenu, no to se nije dogodilo. Dapače, već u prosincu 1972. ova je kompanija napravila novi proboj na tržište s drugačije obojenom linijom pahuljica pri čemu je sada posegnula za plavom bojom. Čini se da je kompanija procijenila da je ovakvo poigravanje s privlačnim bojama profitabilno unatoč skandalu koji je nedugo prije toga potresao Ameriku. Za bojanje novih pahuljica sada je korištena Blue Dye br. 1 koja je u osnovi imala sličan učinak s tim da je stolica sada imala zelenkastu boju koja nikoga nije previše brinula.
Rusi su znanstvenici još iste 1971. godine, istražili utjecaj crvene boje označene br. 2 na štakore te su izašli u javnost sa zaključkom da ona izaziva tumore kod ženki štakora. Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) ovo je istraživanje proglasila manjkavim, ali je kasnije ( 1976.) zabranila upotrebu crvene boje označene brojem 2.
Zakonska regulativa
Početkom 20. stoljeća američka se vlada uhvatila u koštac s konzervansima i bojama i njihovim učincima na probavu i zdravlje ljudi te je izdvojila 5000 dolara u njihovo istraživanje. Godine 1907. Kongres je donio prve propis o bojama i dozvolio upotrebu sedam boja u prehrambenoj industriji. Nešto više od trideset godina kasnije, točnije 1938. Kongres je donio Savezni zakon o hrani, lijekovima i kozmetici, a koji je ovim bojama dao brojeve umjesto kemijskih naziva. Više od dvadeset godina kasnije donesen je Amandman o bojama koji je tražio od proizvođača preuzimanje odgovornosti za sigurnost boja i aditiva koje koriste u prehrani. Bio je to zgodan način prebacivanja odgovornosti s vladinih tijela na niže razine.
Pooštravanje propisa
Skandal s ružičastom stolicom bio je jedna od onih koji je pokazao da zakoni o hrani traže hitnu reviziju. On je doveo od pooštravanja zakonskih propisa zbog kojih su pahuljice u neku ruku danas zdravije nego prije jer je zakon precizirao koje su boje zabranjene, a koje ne. No zanimljivo je da se u određenim dijelovima svijeta crvena boja označena br. 2 još uvijek koristi, primjerice u Ujedinjenom Kraljevstvu i Kanadi.
Boje su danas znatno prisutnije u hrani nego što je to bio slučaju 70-im godinama prošlog stoljeća. One se nalaze gotovo posvuda, pa čak u lijekovima. Iako je zakonska regulativa pooštrena o ovoj temi postoje vrlo oprečna mišljenja. Dobar dio agencija za hranu smatra da boje ne predstavljaju ozbiljan rizik za ljudsko zdravlje, no činjenica je da su zakonske regulative različite u različitim zemljama, pa konfuziju izaziva činjenica da je ista boja u jednoj zemlji dozvoljena, a u drugoj zabranjena kao opasna. Dosta se stvari na tržištu, čini se, odvija po principu “Ako prođe – prođe” ili drugim riječima stvari se proglašavaju sigurnima dok se ne dokaže da tome nije tako, a što morate priznati ne ulijeva baš povjerenje u konzumaciju umjetnih boja i aditiva u prehrambenoj industriji.
Piše: Sonja Kirchhoffer
