Skandal koji je potresao svijet: “Najveći korporativni zločini ikad počinjen”

Scena iz filma "Mutna voda". Fotografija: Gigazine

Živimo u instant svijetu u kojem velike vijesti izazivaju masovnu histeriju, da bi vrlo brzo pale u zaborav. Unatoč toj žalosnoj činjenici ipak neke od tih vijesti mijenjaju svijet. Danas ćemo pisati o relativno svježem skandalu koji je svojevremeno okupirao medijski prostor, i koji pomalo pada u zaborav. Ipak, on je ako ne već u našoj svijesti svojim posljedicama vječno uskladišten u našim tijelima, pa ako vas zanima što to imamo u tijelu, a da je daleko od bezopasnog, zavirite u naš današnji članak.

Izbijanje skandala

Početkom ovog stoljeća kada je javnost u Sjedinjenim Državama saznala da je kemikalija PFOA ili perfluorooktanska kiselina kontaminirala vodu u Zapadnoj Virginiji, izbio je skandal ogromnih razmjera. Današnje računice kažu da je ovom kemikalijom kontaminirana gotovo sva pitka voda u SAD-u. Agencija za zaštitu okoliša dogovorila je s korporacijom je DuPont i drugim sličnim njoj da prekinu upotrebu ove kemikalije, no pitanje je da li se one drže tog dogovora. No, krenimo od početka ove priče.

Raznovrsna upotreba

Priča je počela još u ranim 50-im prošlog stoljeća kada je korporacija DuPont kupila formulu za PFOA od rudarske kompanije iz Minnesote. Ovaj se kemijski spoj sastoji od osam molekula ugljika i tretira se vječnom kemikalijom zbog svoje velike otpornosti. Kemikalija se počela počela koristi u proizvodnji teflona što je bio revolucionara izum jer je omogućio da hrana ne zagara tijekom kuhanja, a ona se upotrebljavala i u kozmetici, proizvodnji nepropusne odjeće, kutija za pizzu, vrećica za kokice iz mikrovalne, i nizu proizvoda otpornih na mrlje i drugom.


DuPont je dugo skrivao istinu

Vrlo brzo je kompanija DuPont saznala da je riječ o opasnom proizvodu. Već u 60-im godinama prošlog stoljeća interna istraživanja provedena na laboratorijskim životinjama otkrila su negativan utjecaj PFOA na zdravlje. U 70-im godinama 20. stoljeća uočeno je da zaposlenici tvornice imaju visoke koncentracije ove kemikalije u krvi, a ubrzo je zamijećeno da ženske zaposlenice rađaju djecu s deformitetima. Cijelo to vrijeme kompanija DuPont je ispuštala svoje otpadne vode u rijeku Ohio i tako je omogućila da kemikalija nesmetano uđe u vodovod koji je opskrbljivao područje na kojem je živjelo između 70 000 i 100 000 ljudi.

Bucky Bailey, osoba koja je “glumila” u filmu “Mutna voda” sebe. Rođen s deformitetima uzrokovanim ovom kemikalijom. Fotografija: Reditt.

Farmer koji je imao hrabrosti

Čitava priča danas je poznat zahvaljujući lokalnom farmeru Earlu Tennantu iz Zapadne Virginije koji je primjetio da mu stoka ugiba na podurčju Parkesburga, u blizini DuPontovog postrojenja. Promatrajući svoje životinje uočio je da umiruće životinje pokazuju abnormalne promjene na svojim tijelima i da pred smrt postaju izrazito agresivne. Kako je potok koji je prolazio Tennantovim zemljištem bio pun bijele pjene, on je brzo “zbrojio 2 i 2” i shvatio da između  umiranja stoke i bijele pjene u potoku postoji očita veza, ali je zamijetio da umiru i druge životinje u okolici.

Kako je njegova susjeda imala unuka koji je slovio za uspješnog odvjetnika odlučio je potražiti pravnu pomoć. Nazvao je Roba Bilotta koji je bio partner  u tvrtki Talf, Stettinius i Hollister, specijaliziranoj za obranu ovakvih velikih igrača što naravno Tennant nije znao jer da je, ne bi mu na pamet palo da im se obrati. Bilott ga je prvo ‘otpilo’, a onda kada je posjetio područje gdje je često u djetinjstvu posjećivao svoju baku uočio je da se nekada idiličan okoliš pretvoren u ružnu pustoš. Nakon toga odlučio je podnijeti tužbu protiv DuPonta. Ova je tužba jako brzo pala u vodu jer je riječ o korporaciji koja novcem može kupiti što god poželi, pa je tako siroti farmer od žrtve proglašen zlostavljačem svojih životinja. Istovremeno se Tennant morao suočiti s osudom okoline koja ga je proglasila “neprijateljem br. 1” jer je velik broj ljudi iz okolice živio upravo od DuPonta te se suočio s izopćenjem.

Odvjetnik koji ne odustaje

Bilotta je stvar potpuno okupirala i odlučio je saznati u čemu je točno riječ pa je kopajući dublje došao do prepiske između  DuPonta i Agencije za zaštitu okoliša, u kojoj je naletio na kraticu PFOA koja se nije nalazila na popisu zabranjenih spojeva. Konzultirao je stručnu literaturu i brojne kemičare, ali nitko od njih nije čuo za ovaj kemijski spoj. Kada je zatražio dokumentaciju od korporacije ovi su mu poslali hrpu dokumenata, pa se Bilott našao doslovno okružen stotinama kutija s dokumentacijom ove korporacije. Korporacija je smatrala da će ga ovo obeshrabriti i da će konačno odustati. No, bila je to pogreška jer je Bilott bio tvrd orah koji je počeo proučavati dokument po dokument i tako je na vidjelo izašla priča o zataškavanju štetnih učinaka PFOA. Svoja otkrića i dokumentaciju koja to potkrepljuje poslao je EPA-i i sudu.

Robert Bilott. Fotografija: Wikipedia.

“Packa po prstima”

Bilott je posto ozbiljna prijetnja korporaciji, ali i drugim kompanijama koje su koristile fluorpolimere, odnosno kemikalije  koje su puštene u upotrebu bez da su prethodno ispitane, ili barem nadzirane. Nakon četiri godine EPA je kaznila kompaniju zbog tajenja ovih informacija sa simboličnih 16 milijuna dolara. Bila je to samo “packa po prstima” jer je ta suma iznosila tek dva posto od ukupne zarade koju je DuPont ostvarivao u jednoj godini poslovanja. Nakon toga DuPont je pristao na nagodbu i počeo instalirati na lokaciji Parkersburga postrojenja za filtriranje vode, a oštećenima je isplatio oko 70 milijuna dolara odštete.

Novi val tužbi

Kako bi se provjerio utjecaj otrova ne samo na one koji su bili izloženi visokim koncentracijama PFOA već i na širu okolicu odvjetnik je novcem od nagodbe pokrenuo akciju testiranja krvi. Svaki je dobrovoljni davatelj dobio nekoliko stotina dolara za testiranje. Uslijedilo je opet dugo čekanje i tek 2011. stigli su rezultati koji su pokazali da postoji veza između PFOA i raznih ozbiljnih oboljenja poput raka i drugih zdravstvenih problema. Uslijedio je novi val tužbi, a kako bi se stvar što brže riješila DuPont je 2017. odlučio ušutkati žrtve s više od 650 milijuna dolara odštete.

Kemikalija iz teflona PFOA je poznata kao vječna kemikalija jer se ne može razgraditi u tijelu, a i minimalna izloženost uzrokuje ozbiljne zdravstvene probleme.  Tvrtka je kako bi izbjegla velike novčane kazne restrukturirala svoje poslovanje. Najveći dio krivnje svalila je na The Chemours Company, novu instituciju s kojom je započela poslovanje. Poražavajuća je činjenica da ove kompanije DuPont i Chemoursu, čini se, još uvijek ispuštaju otrovne tvari u vodu.  One to negiraju, i u ovom trenutku nije jasno je li riječ o novim ili zaostalim kontaminacijama. Od prosinca 2021. EPA je objavila da će početi pratiti kemikaliju u pitkoj vodi kako bi razumjela njezine nuspojave. Ukoliko spomenute tvrtke, ali i neke druge i dalje ispuštaju PFOA onda trebaju za to odgovarati. Ne možemo se zapitati kako otrov  koji imamo svi u krvi nije svjetska priča, koja bi iz temelja trebala promijeniti politiku poslovanja Agencija za zaštitu okoliša. Ne bi li bilo logično ispitati kemikalije prije puštanja na tržište i onda ih nadzirati.

O ovom je uznemirujućem i najgorem zločinu jedne korporacije snimljen težak film pod nazivom Dark Waters ili “Mutna voda” koji pokazuje da se hrabri pojedinci mogu suprotstaviti korporacijama.

Na ideju o snimanju filma došao je slavni Mark Ruffalo koji je nakon što je pročitao članak o ovom skandalu izjavio: “To je najveći korporativni zločin i ikad počinjen”. I tako je nastao film koji je ispričao priču cijelom svijetu o onome što danas svi nosimo u sebi. Zanimljivo je da stručnjaci iz ovog područja često obezvređuju ovu kemikaliju i njen utjecaj na nas i cijeli planet, tvrdeći da je riječ o temi koja samo nepotrebno uznemirava javnosti. Drugim riječima  spavajte bezbrižno i blaženo u svom neznanju.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari