Skafizam: Tko kaže da med i mlijeko nisu ubojita kombinacija?

Jeste li čuli za metodu mučenja i likvidacije nazvanu skafizam? Jedno je sigurno neovisno o odgovoru na postavljeno pitanje, a to je da tako ne biste željeli skončati. Ukoliko vas zanima o čemu je točno riječ, zavirite u naš članak.

Skafizam za teške zločince

Skafizam je navodno je drevna perzijska metoda smaknuća, s tim što sam naziv mučenja dolazi od grčke riječi (σκάϕη) koja označava trupac (čamac). Ova je metoda smaknuća bila predviđena za teške zločine, samo je pitanje što se sve karakteriziralo teškim zločinom.

Dva čamca i žrtva

Postupak mučenja je izgledao tako što bi gola žrtva bila bačena u ležeći položaj unutar čamca koji je bio prilagođenoj svojoj novoj namjeni mučilišta. Kada bi žrtvu smjestili unutra i poklopili je drugim čamcem, izvan bi bili samo glava i udovi. Taj drugi čamac bi se vijcima spojio s prvim, tako da žrtva nije iz njega mogla nikako izaći. Žrtva je bila prisiljena do iznemoglosti gutati mlijeko i med, a tijelo bi joj se prije ulaska u cjelini pošpricalo medom, dok bi se veći sloj nanosio na anus i genitalije. Žrtva bi bila odvučena u vodu i ostavljena na Suncu. Med je trebao što brže privući insekte, za što su bile najidealnije močvare. Onaj tko je bio unutra je dodatno nadohranjivan sve dok ne bi skončao u mukama.


Primamljiv miris

Mlijeko i med uz žrtvin izmet, urin u kombinaciji s povraćanjem stvarali bi primamljiv miris kukcima koji bi se, “hipnotizirani” mirisom, uputili na svoju “poslasticu”. Ovakav način usmrćivanja izazivao bi dehidraciju i sepsu nakon koje bi uslijedila smrt. Žrtva je vjerojatno preklinjala da što brže umre, ali je na smrt morala čekati i danima. Nakon što bi osoba umrla kada bi se otvorio čamac mogli bi se vidjeti rojevi različitih kukaca, koji su žrtvu izjeli izvana i iznutra. Nakon toga ostaci tijela bi se bacali u vodu.

Prva poznata žrtva

Ova metoda mučenja je zabilježena u starogrčkoj književnosti, i o njoj piše Plutarh koji daje dosta precizan opis tog mučenja. Prema njegovom pisanju prvo poznato mučenje ovom metodom se može datirati u 5. st. pr. Kr., a žrtva je bio mladi perzijski vojnik, u vojsci kralja Artakserksa II., koji je , kažu ,slučajno ubio kraljeva brata Kira Mlađeg. Kir Mlađi je želio bratovo prijestolje, pa je kralj želio raširiti priču o tome da je upravo on ubio svog brata. Ubojstvo nije vidio nitko osim kralja i mladog vojnika Mitridata, pa je došlo do dogovora prema kojem je ubojica svoju ulogu u činu usmrćivanja trebao prešutjeti. No, kako se Mitridat napio i sve ‘izbrbljao’  kažnjen je ovom brutalnom metodom smaknuća. Upravo iz Plutarhovog zapisa saznajemo da je Mitridatova muka trajala punih 17 dana. No, stručnjaci kažu da se već nakon dva do tri dana u ovakvim uvjetima pojavljuju znakovi delirija, što je utješno za žrtvu.

Mučenje u sirovoj koži

Kasnije je to mučenje opisao i bizantski kroničar i teolog Ivan Zonaras koji je živio u Carigradu na prijelazu iz 11. u 12. st. On uz čamce spominje i varijantu sa stavljanjem žrtve u sirovu kožu. Naravno, postojale su invarijante pa bi žrtva mogla biti stavljena i u izdubljeno drvo ili neku drugu vrstu recipijenta.

Prema povijesnim zapisima ovom su metodom mučeni isključivo muškarci. Kako je mučenje trajalo danima ono publici nije bilo zanimljivo. Ova metoda ulazi u najstrašnije metode smaknuća koje je ljudski um izmislio.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari