Skafizam: Tko kaže da med i mlijeko nisu ubojita kombinacija?

Jeste li čuli za skafizam? Ono što Vam možemo reći je da na taj način sigurno ne bi željeli skončati. Ukoliko vas zanima o čemu je točno riječ, pogledajte tekst koji slijedi.

Skafizam za teške zločince

Skafizam je navodno je drevna perzijska metoda smaknuća, s tim što sam naziv mučenja dolazi od grčke riječi (σκάϕη) koja označava trupac (čamac). Ova je metoda smaknuća bila predviđena za teške zločine, samo je pitanje što se sve karakteriziralo teškim zločinom.

Dva čamca i žrtva


Postupak mučenja je izgledao tako što bi gola žrtva bila bačena u ležeći položaj unutar čamca pri čemu bi čamac bio prilagođen ovoj namijeni, pa tako kada bi jadnika smjestili unutra i poklopili ga drugim čamcem, izvan bi bili samo glava i udovi. Taj drugi čamac bi se vijcima spojio s prvim, tako da žrtva nije iz njega mogla nikako izaći. Žrtva je bila prisiljena do iznemoglosti gutati mlijeko i med, a tijelo bi joj se prije ulaska u cjelini pošpricalo medom, dok bi se veći sloj nanosio na anus i genitalije. Žrtva bi bila odvučena u vodu i ostavljena na Suncu. Med je trebao što brže privući insekte, za što su bile najidealnije močvare. Žrtva bi bila dodatno hranjena sve dok ne bi skončala u mukama.

Primamljiv miris

Mlijeko i med uz žrtvin izmet, urin u kombinaciji s povraćanjem stvarali bi primamljiv miris kukcima koji bi se, “hipnotizirani” mirisom, uputili na svoju “poslasticu”. Ovakav način usmrćivanja izazivao bi dehidraciju i sepsu nakon koje bi uslijedila smrt. Žrtva je vjerojatno preklinjala da što brže umre, ali je na smrt morala čekati i danima. Nakon što bi osoba umrla kada bi se otvorio čamac mogli bi se vidjeti rojevi različitih kukaca, koji su žrtvu izjeli izvana i iznutra. Nakon toga ostaci tijela bi se bacali u vodu.

Prva poznata žrtva

Ova metoda mučenja je zabilježena u starogrčkoj književnosti, i o njoj piše Plutarh koji daje dosta precizan opis tog mučenja. Prema njegovom pisanju prvo poznato mučenje ovom metodom se može datirati u 5. st. pr. Kr., a žrtva je bio mladi perzijski vojnik, u vojsci kralja Artakserksa II., koji je , kažu ,slučajno ubio kraljeva brata Kira Mlađeg u bitci, jer je ovaj polagao pravo na perzijsko prijestolje. Kako je kralj želio tu zaslugu pripisati sebi, a nitko drugi to ubojstvo nije vidio osim kralja i Mitridata dogovor je bio da ubojica svoju ulogu prešuti. No, kako se Mitridat uskoro u društvu napio i sve ‘izbrbljao’  kažnjen je ovom brutalnom metodom smaknuća. Upravo iz ovog Plutarhovog zapisa saznajemo da je Mitridatova muka trajala punih 17 dana. No, stručnjaci kažu da se već nakon dva do tri dana u ovakvim uvjetima pojavljuju znakovi delirija, ako je to utješno.

Mučenje u sirovoj koži

Kasnije je to mučenje opisao i bizantski kroničar i teolog Ivan Zonaras koji je živio u Carigradu na prijelazu iz 11. u 12. st. On uz čamce spominje i varijantu sa stavljanjem žrtve u sirovu kožu. Naravno, postojale su invarijante pa bi žrtva mogla biti stavljena u izdubljeno drvo ili neku drugu vrstu recipijenta.

Prema povijesnim zapisima ovom su metodom mučeni isključivo muškarci. Kako su se ovakva mučenja zbivala izvan urbanih sredina, na mjestima s puno vode, idealne su za tu priliku bile močvare, vjerojatno nije bilo publike kao kod većine smaknuća. Osim toga mučenje je trajalo danima pa bi ono publici brzo dosadilo. Ova metoda ulazi u najstrašnije metode smaknuća koje je ljudski um izumio, najprije zbog svog dugog trajanja.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari