Sjaj zlata: Impresivne kraljevske grobnice mikenske kulture

Prema legendi, kao i prema najvećemu grčkom epičaru Homeru, Mikena je bila sjedište ahajskog kralja Agamemnona, hrabrog vođe grčke vojske u ratu s Trojom. Arheološka iskapanja pokazuju da je ovaj grad na Peloponezu bio naseljen već u ranom neolitiku, da bi od šesnaestog do dvanaestog stoljeća prije Krista postao sjedište jedne od najveličanstvenijih civilizacija u povijesti čovječanstva.

Mikenska kultura, koja se vremenski podudara s kasnim brončanim dobom, isprva je bila raširena samo u kopnenom dijelu srednje i južne Grčke, a potom i na grčkim otocima s iznimkom Krete. Polovicom petnaestog stoljeća prije Krista, na vrhuncu moći, preuzela je vlast nad Kretom i čitavim egejskim prostorom. Njeni nositelji, koji su sami sebe nazivali Ahejcima, uveli su brojne inovacije u inženjerstvu, arhitekturi i vojnoj infrastrukturi, a uz to su uspješno trgovali širom Sredozemlja. Najpoznatiji su, međutim, po strogom hijerarhijskom društvenom i političkom uređenju dominantne ratničke elite, koja je vladala iz povezane mreže dobro utvrđenih gradova-država.

Za razliku otmjenosti i lakoće kretske kulture, mikenska kultura odiše snagom, čvrstinom i stabilnošću. Odlikovala ju je masovna proizvodnja keramičkog posuđa na lončarskome kolu, a iz tog perioda datiraju i impresivne kraljevske grobnice u rovu. Godine 1876., otkrio ih je čuveni istraživač starina Heinrich Schlieman, zajedno s neprocjenjivo vrijednim blagom koje su krile u svojim njedrima – posuđem od zlata, srebra, bronce, keramike, alabastera i gorskog kristala, ukrasima za odjeću i prstenjem, bogato ukrašenim bodežima, kopljima i mačevima te posmrtnim maskama od tankoga zlatnog lima. Slijedeći Homerov ep, Schlieman je najimpresivniju od tih maski (na slici!) pogrešno pripisao kralju Agamemnonu. Posljednje počivačište ahejskih odličnika “čuvale” su kamene stele, ukrašene spiralnim ornamentima te prikazima iz borbe i lova.

Nakon 1200. godine prije Krista, dolazi do nagle propasti kulture. Mnogi su gradovi napušteni, a ostali gube nekadašnje značenje. Zbog čega je veličanstvena civilizacija izbrisana s povijesne pozornice, ne zna se pouzdano, a teorije se kreću od prirodnih katastrofa do invazije novih populacija, po svoj prilici Dorana. Iz kaosa koji je nastupio, postupno su izronile malene države željeznog doba, svaka s gradom u središtu. Te države, kao što su Atena Sparta ili Korint, stvorile su visoku kulturu antičke Grčke.


Najnovije otkriće vezano za ovu kulturu dogodilo se prije dvije godine. Na Peloponezu, nedaleko velike palače iz razdoblja mikenske civilizacije, američki arheolozi otkrili su dvije grobnice stare tri i pol tisućljeća. U njima su pronađene ljudske kosti, a znanstvenici pretpostavljaju da su pripadale mikenskim vladarima. Pokojnici su, naime, pokopani s mnoštvom basnoslovno vrijednih predmeta, poput zlatna pečatnog prstena i zlatnog amuleta posvećenoj egipatskoj boginji Hathor. “Ovo otkriće je iznimno važno, budući da osvjetljava ranu fazu mikenske kulture”, objašnjava Jack Davis, voditelj iskopavanja. “Veća grobnica dugačka je dvanaest metara, dok je druga za dvije trećine manja. Obje pripadaju tzv. tolološkoj vrsti: riječ je o masivnim podzemnim konstrukcijama s kupolama, čija je visina mogla doseći i do petnaest metara. Kupole su se tijekom antičkog perioda urušile, napunivši grobnice zemljom, tako da pljačkaši nisu mogli ući u njih”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari